Being Priest in Strossmayer\u27s Times

Gotovo svaki izobraženi laik u Hrvatskoj, ili čak i šire, ima spoznaju o Strossmayeru kao o meceni, političaru, govorniku i prosvjetitelju. Svaki pak klerik u Hrvatskoj pozna pod istim tim vidom Strossmayera, a poneki čak pamte njegovu osobu, kao iznimno aktivnu na Prvom vatikanskom saboru. Svi oni, i laici i klerici, znaju da je Strossmayer bio i biskup, ali upravo tu njegovu službu kao da sustavno, u govorima ili u pisanim raspravama, pomalo stavljaju u drugi plan. Cilj je ovoga rada približiti Strossmayera kao biskupa kroz njegov pisani vid komunikacije sa svećenstvom. Pisana riječ prezentirana je u pojedinim temama kao razmišljanja, pozivi, poticaji i odredbe biskupijskom svećenstvu putem okružnica i poslanica. Redovito i opširno pisao ih je u vrijeme korizme, a onda i u pojedinim prigodama, bilo nakon kanonskih vizitacija, pojave nekog problema ili aktualne teme. Ovaj rad prvotno želi promatrati Strossmayerovu biskupsku službu u odnosu prema svećenicima, s kojima je često i dobro komunicirao te se trudio na razne načine podići intelektualno-duhovnu razinu biskupijskog svećenstva. Analizom određenih tema, vezanih uz svećenike, unutar okružnica i poslanica možemo jasno iščitati koji su, prema Strossmayeru, kriteriji da bi se svećenik uistinu mogao zvati svećenikom. Ti kriteriji bi u mnogome mogli i trebali važiti i danas. Stoga, tijekom proslave Svećeničke godine ovaj rad želi ukazati na važnost svećeničkog zvanja i potrebe trajne skrbi za njegovu kvalitetu, a kao podloga služi Strossmayerova skrb oko toga.Nearly every well-educated layman in Croatia and the region considers Strossmayer a Maecenas, a politician, an orator and an educator. Again, every student of divinity in a Roman-Catholic seminary considers Strossmayer an exceptionally active participant during the First Vatican Council. They all know that Strossmayer was a bishop. It is this service that has systematically been neglected, in both spoken and written debates. The aim of this paper is to approach Strossmayer as a bishop through his written exchanges with the clergy. His writings appear in the form of reflections, summons, initiatives and decisions sent to the episcopal clergy as memos and pastoral letters. He had been writing these regularly during Lent, but also in special occasions, as after certain canon visitations or as a reflection on a certain problem or topic. This paper examines Strossmayer’s bishop’s service through his relations with the clergy, with whom he had communicated often and well trying to raise their intellectual-spiritual awareness. By analyzing memos and pastoral letters, it is easy to define the criteria that Strossmayer had thought every priest should fulfill. These criteria could and should be valid even today. Therefore, when celebrating the Year of clergy this paper points at the importance of sacerdotal vocation and the necessity for constant care for its quality that can be seen in Strossmayer’s efforts