KRIZA SUVREMENOGA KAPITALIZMA (S POSEBNIM OSVRTOM NA KRIZU REALNOGA SOCIJALIZMA I KRIZU SAMOUPRAVNOGA SOCIJALIZMA)

Svjetski kapitalizam kao da ništa nije naučio iz svjetske krize tridesetih godina 20. stoljeća. Nakon polustoljetnoga postojanja društva blagostanja i relativno stabilnih odnosa među radom i kapitalom, svjetski kapitalizam kao da je jedva dočekao četvrtu tehnološku (informatičku) revoluciju. I to ne samo zbog toga da bi se koristio tehničkim napretkom, nego i da bi dobio „good excuse“ za potpuno promijenjen odnos prema radu. Umjesto zadržavanja sličnoga ponašanja (u raspodjeli benefi ta tehničkog progresa kao i u prve tri tehnološke revolucije) kapital se odlučio za velike promjene (koje još uvijek traju) na tržištu rada, a koje su značile sve veće slobode za kapital i sve manje slobode za rad. U vrijeme posljednja tri desetljeća kapital je na osnovi ICT čimbenika ostvario ogromno povećanje profita i superprofita. Nasuprot tome, plaće i nadnice su stalno osjetno opadale i kupovna se moć smanjivala. Do eksplozije je najprije došlo, po prirodi stvari u epicentru, a to je SAD. Nastavak je slijedio u Europi i u svijetu. Uslijedila je ponovo u tijeku osam desetljeća apsurdna situacija. Osnovna proturječnost (pa i bolest) kapitalizma koja je uslijedila djelovanjem nevidljive ruke Adama Smitha i koja je sadržana u društvenome radu i u privatnom prisvajanju, morala je vidljive ruke Johna Maynarda Keynesa liječiti aktivnom ekonomskom politikom. Ogromna sredstva u posjedu države, tj. poreznih obveznika - radnika, morala su se angažirati u cilju spašavanja kapitalizma i kapitalista. U takvoj se situaciji intenziviraju političke i znanstvene inicijative u smjeru traženja boljih alternativnih riješenja. Kriza realnoga socijalizma uslijedila je zbog negiranja tržišta i demokracije. Kineski je socijalizam pravovremeno odustao od iste opasnosti. Samoupravni socijalizam izgorio je u vatri eksplozije balkanskoga nacionalizma. Razlozi su čisto politički. Naša današnja razina materijalnoga razvitka nastala je i u vrijeme postojanja i djelovanja samoupravnoga socijalizma. Istu ćemo razinu blagostanja morati počekati još koju godinu