Company as the organizer and manager of sports competitions - international tennis tournament

Zakon o športu određuje da se obavljanjem športske djelatnosti organiziranja i vođenja športskog natjecanja mogu baviti športske udruge i športska dionička društva, što iz kruga ovlaštenika isključuje ostala trgovačka društva. U radu se prije svega analizira koji su dosezi takvog određenja i praktične implikacije za trgovačka društva koja su se tim djelatnostima dosada bavili. Stajalište je autora da spomenuto pravilo nema ni logično niti racionalno pravno i životno uporište. Uopće, ograničavanje pravnih oblika kroz koja se neka djelatnost može obavljati trebalo bi biti smisleno utemeljeno i biti krajnje sredstvo za opravdanu potrebu da se neke djelatnosti posebno urede. Upitno je jesu li ti zahtjevi ispunjeni kada je riječ o športskim djelatnostima organiziranja i vođenja športskih natjecanja. To je osobito iz razloga što se time uvelike zatvaraju vrata privatnoj inicijativi i privatnom kapitalu, premda je oboje športu itekako potrebno. Zbog prirode športskih dioničkih društava i njihovoga određenja, to znači da se športskim djelatnostima organiziranja i vođenja športskih natjecanja mogu baviti samo športske udruge. Ako je cilj zakonodavca i bilo uređenje koje će omogućiti kontrolu nad obavljanjem tih djelatnosti, isto se moglo postići drugim pravilima, koja nisu toliko ograničavajuća.According to the existing Law on Sport, one of the particular business activity in the area of sport is organization of sporting competitions. That activity may be pursued only by sport associations, as non profit legal entities and by sport public limited liability companies, which are sports-specific public limited liability companies. Thus, the Law does not allow other companies and corporations to pursue the activity of organizing sporting competitions. It is the view of the authors that such restrictive provision of the Law is neither rational nor logical. In general, any restriction as to the legal form in which a particular activity may be performed should be the last resort in the attempt to have any kind of control over the pursuit of the business activity. The existing legislation, thus unfortunately to a great extent prevents private initiative and private capital to be invested in these kind of sporting activities. Provided that the intention of the legislator was to make room for control over those activities, the same goal could have been achieved by other, less restrictive means