Značaj komunikacijskih vještina u edukaciji kadrova u turizmu

Više od 80% cijele turističke potrošnje pripada najrazličitijim uslugama, a tek manji dio materijalnim dobrima. Iz ovoga proizlaze i dvije najvažnije karakteristike turističkog proizvoda: neopipljivost i nedjeljivost procesa proizvodnje i potrošnje. Ova obilježja stavljaju isporučitelje ovih proizvoda pred dodatne teškoće. Da bi ih uspješno savladali, neopipljivo učinili „opipljivim“ i ujednačili kvalitetu, moraju znati: govoriti, šutjeti, pisati, smijati se, biti ozbiljni, gestikulirati, slušati, promatrati, raspravljati, oglašavati, ili kraće komunicirati. Komunikacija igra presudnu ulogu još od početka procesa donošenja odluke o kupnji u percepciji potrošača, a završit će se na istom mjestu doživljajem zadovoljstva i kvalitete tijekom procesa konzumiranja. Educirajući kadrove kroz četverogodišnje strukovne škole, čiji su pripadnici najbrojniji učesnici „prve linije“ isporuke proizvoda, potrebno je od početka posvetiti punu pažnju stjecanju komunikacijskih vještina. Za potrebe rješavanja matematičkih, statističkih, računovodstvenih i organizacijskih problema menadžeri uvijek mogu angažirati specijalizirane konzultante. Ali ako im djelatnici nisu vješti u komunikaciji, usluge prethodnih neće im biti potrebne