Political and spiritual pluralism in Croatia

Autor naglašava kako je višestranačje, kao prvi oblik političkog pluralizma u Hrvatskoj, bilo snažnim pokretačem nacionalnoga i antikomunističkog duha u Hrvatskoj krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina. Ono se, bez obzira na stvaranje novih političkih stranaka, pojavilo kao zbiljski nacionalni pokret koji je doveo do smjenjivanja komunističkih vlasti i, na kraju, do hrvatske nezavisnosti i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Zbog svoje političke prirode, kao opće teorije demokracije zapadnih država, pluralizam se postavlja kao samostojeća vrednota koja se ne da instrumentalizirati niti od države niti od moderne plutokracije. No, produženi nacionalizmi koji traju nakon razdoblja oslobađanja zemlje nastoje politički i duhovni pluralizam učiniti sinkroniziranim dijelom jedne snažne kolektivne sile kakva je mlada nacija-država. Duhovni svijet započinje gubiti svoj identitet, a skupnost i moć, homogenizacija i autokracija postaju novo određenje duhovnosti. Autor piše kako u srazu moći i vlasti, u takvim okolnostima, izrasta drama duhovnog života. Ljudski duh koji traži put do ovozemaljskog i vječnog smisla, postaje dijelom moći koja mu zatvara put za spoznaju i za slobodu savjesti. Istinska, pak, duhovnost, zaključuje autor, a riječ je o ćudoređu i vjeri, ostaje izvan nacije i vlasti, možda dvije najjače sile ovoga svijeta. Ona ostaje sama sa sobom, osamljena, katkad se naslućuje osjećaj njezine praznine i odbačenosti. Duhovnom staležu ostaje samo područje duhov­nosti, ostaje svijet nadnaravnoga, moral i mudrost kao dar koji se može pnuditi ljudima dobre volje. A to sada znači da sadašnja hrvatska duhov­nost postaje dijelom socijalne i duhovne pluralnosti. Sa stajališta političke teorije, duhovnost se uspostavlja kao i sve druge posebne sfere društva.The author emphasizes how multi-party system, as the first form the political pluralism in Croatia, was the strong prime-mover of the national and anti-communistic spirit in Croatia at the end of 80s and at the beginning of 90s. It, without regard to formation of the new political parties, appeared as the real national movement that led to the rotation of communist authorities and, at the end, to Croatian independence, and its international recognition. Because of its political nature, as the common theory of democracy of western societies, pluralism is an independent value which can not be instrumentally conditioned neither by state nor by modern plutocracy. But, nationalism that have been lasting after the period of liberation of the country, tend to make political and spiritual pluralism a synhronized part of a strong collective force as it is a young nation-state. Spiritual people start to loose their identity but collectivity and power, homogeneity and autocracy are getting to be a new disposition of spirituality. The author writes how in the clash of power and authority, in such circumstances, drama of spiritual life grows. The human spirit that seeks the way to this-wordly and eternal sense, becomes the part of power that closes its way for cognition and freedom of consience. The author concludes, then, the real spirituality remains outside of the nation and authority, these two, perhaps the strongest powers of this world. It remains by itself, isolated, sometimes foresees feelings of its emptiness and rejection. To the spiritual estate remains only the sphere of spirituality, remains the world of transcendence, morality and wisdom as a gift that could be offerded to the people in good temper. So, this means that today Croatian spirituality is getting to be part of social and spiritual plurality. From the point of political theory, spirituality is restituted as ali the other, in the society, particular sphere of the society