Autor analizira prevladavajuće stavove u dubinskoj ekologiji kao ekološkoj filozofiji. Dubinska ekologija predstavlja oblik radikalne ekološke kritike tehničke civilizacije jer kritizira njezine temeljne vrijednosti - tehnolatriju (religiozno obožavanje tehnike), antropocentrizam (uvjerenje da samo ljudi imaju vrijednost), instrumentalizam i resursizam (shvaćanje prirode kao "skladište sirovina"), konzumizam (izjednačavanje blagostanja i atomizirane potrošnje tehničkih novotarija i senzacije masovnih medija), linearni progresivizam (uvjerenje o postojanju povijesno-socijalnog napretka, koji kulminira u modernoj civilizaciji) itd. Dubinska ekologija inspirana je ekologijom kao stručnom disciplinom, ali nastoji razviti ekološku mudrost, koja ...