Diocesan Seminary in Đakovo – from the Establishment to 1918

Ovaj je članak posvećen osnivanju Biskupijskoga sjemeništa u Đakovu koje ove godine slavi 200. obljetnicu svoga postojanja i djelovanja (1806.-2006.). Dok su se nakon Tridentskoga sabora (1545.-1563.) u drugim dijelovima Europe počela osnivati sjemeništa, od Rima do Zagreba, naše dvije biskupije, Bosanska i Srijemska, bile su u pravom ropstvu. Nakon oslobađanja Slavonije i Srijema od Turaka, Katolička se Crkva na tim područjima obnavlja duhovno i materijalno. Uskoro se Bosanska i Srijemska biskupija sjedinjuju (1773.) i tako se polako stvaraju uvjeti za ostvarenje dekreta Tridentskoga sabora u kojem stoji da svaka biskupija treba imati svoje sjemenište. Autor polazi od početka Crkve opisujući njezinu skrb za pripravu budućih svećenika, iznoseći u kratkim crtama katehetske, župne, samostanske, biskupske ili katedralne škole. U vrijeme sveučilišta nastaju oko njih zavodi (collegia), čija je prvotna svrha bila da se sveučilištarcima osigura stan i hrana da bi se što lakše mogli posvetiti studiju na pojedinim fakultetima sveučilišta. Na Londonskom saboru (1556.) prvi puta se upotrebljava riječ seminarium (sjemenište) za označavanje zavoda za formaciju klera. Na tom se primjeru inspirirao i Tridentski sabor pri donošenju dekreta o obvezatnom osnivanju biskupijskih sjemeništa. Skoro punih 250 godina nakon spomenutoga Sabora, biskup Antun Mandić osniva Biskupijsko sjemenište u Đakovu.This article is dedicated to the establishment of the Diocesan Seminary in Đakovo which celebrates its 200th anniversary (1806 – 2006). While after the Council of Trent (1545 – 1563) seminaries were being established in other parts of Europe, all the way from Rome to Zagreb, our two dioceses, those of Đakovo and Srijem, were in the authentic state of slavery. After Slavonia and Srijem had been liberated from the Turks, Catholic Church began to restore both spiritually and materially. Soon the Diocese of Bosnia and the Diocese of Srijem were united (1773), so the requirements of the Decree issued by the Council of Trent, according to which each diocese should have its own seminary, were finally fulfilled. The author starts with the beginnings of the Church, portraying its care for the formation of priests to be, providing the basic characteristics of the catechetic, parish, monastery, diocesan and archdiocesan schools. The establishment of the universities was accompanied with the foundation of the institutes (collegia), with the principal purpose of providing food and lodging for the university students, thus facilitating their dedication to their studies at several faculties of the university. At the London Council (1556) the term seminarium was used for the fi rst time. It denoted the institute for the formation of the clergy. This Council inspired the Council of Trent to issue the Decree on obligatory foundation of diocesan seminaries. Almost 250 years later bishop Antun Mandić established the Diocesan Seminary in Đakovo