ORAL POEMS IN THE CONTEXT OF CUSTOMS AND RITUALS

Promatranje pjesama iz perspektive teksta (verbalnog izričaja) zahtijeva metodu i sustav vrednovanja koji će biti drukčiji od metode i sustava vrednovanja što ih nalaže opis pjesama unutar običaja, odnosno iz perspektive izvedbe. Pitanje je: kako sučeliti te dvije realnosti i kako istaknuti metodološki presjek? U obavijesnom pogledu tekst pjesme je određen smislom. Međutim, mnoga obilježja što ih pripisujemo pojedinim pjesmama proizlaze iz upotreba u kojima smo ih zatekli (u izvedbi, unutar običaja). Otuda proizlazi slojevit odnos smisao/značenje s obzirom na vezanost i nevezanost pjesama uz izvedbu (običaj). Svaki običaj možemo promatrati kao jedinstvo strukture i sadržaja. Tako i svaku pjesmu možemo promatrati kao jedinstvo strukture i sadržaja. Možemo razgraditi običaj na segmente i pjesmu promatrati kao izlučeni segment. Pošli smo u ovom radu od osnovne pretpostavke da se usmenoknjiževni oblici koji nastaju i traju unutar običaja ne smiju promatrati neovisno od običaja kojemu pripadaju. Ponekad, bez analize običaja u cjelini i pronalaženja određenog mjesta i uloge teksta u njemu, nije moguće u potpunosti shvatiti ne samo smisao teskta nego ni strukturu, simboliku, kompoziciju i druge poetske osobine teksta. Istodobno, usmenoknjiževni oblici često pojašnjavaju značenje pojedinih sekvenci i detalja obreda.This text proceeds from the basic assumption that the oral literary forms which are born and endure within customs should not be observed independently from the particular custom to which they belong. Without analysis of the custom as a whole and identification of the defined place and role of the text within it, it is impossible fully to comprehend either the sense of the text, or its structure, symbolics, composition or other poetic characteristics. At the same time, oral literary forms often explain the meaning of the individual sequences and details of a ritual