RECONSTRUCTION OF IDENTITY AND THE ROLE OF NATIONAL ETHNOLOGY: DETACHED OBSERVATION OR ACTIVE PARTICIPATION

Pojavom nacionalističke i militantne propagande u Srbiji, u doba dok je još bila jedna od republika bivše Jugoslavije, počeo je i proces rekonstrukcije skupnog, a i individualnih identiteta. Vođen novom totalitarističkom ideologijom, ovoga puta nacionalističkoga podrijetla, do krajnosti posvemašnje i isključive, a propagirane od istih ljudi koji su prethodno bili odani komunističkoj doktrini, proces je bio sveobuhvatan i agresivan, lišen ikakve snošljivosti ili razumijevanja drukčijega. Etnologija, začeta prije jednoga stoljeća i otad čuvana barem od nekih svojih "učenika", stavljena je kao nacionalna disciplina pred novi izazov. Bi li trebala slijediti svoju vlastitu tradiciju sudjelovanja u stvaranju nacije, ovaj puta prema pravilima koje donosi trenutni poredak, ili bi umjesto toga trebala imati hrabrosti "plivati uz rijeku" i promatrati, bilježiti i interpretirati procese u tijeku s položaja "neutralne znanosti"? Za one koji nisu morali ponijeti teret svoje vlastite ideologizirane struke ili rada u totalitarističkome okružju ov o nikako neće predstavljati dvojbu stoga što bi za njih posljednji izbor bio i jedini. Međutim, u doba euforije kad je sve polarizirano između krajnosti, "rodoljublja" i "izdaje", izbor se može učiniti mnogo složenijim. Autorica na osnovi vlastitoga iskustva još jednom promišlja ulogu etnologije/antropologije u vremenima kad se od nje očekuje da preuzme riječ