Communication of social status

«Kad označimo govor kao praznu slamu, onda mislimo da iz govornikovih usta izlazi upravo to. Ništavilo. Govor je prazan, bez neke građe ili sadržaja. Primjereno tomu njegova upotreba jezika ne doprinosi svrsi kojoj navodno služi. Dobivamo točno onoliko informacija koliko zrnja ispada mlaćenjem prazne slame i izmeta koje izraz prazna slama čine osobito prikladnom istovrijednicom za izraz kenjanje... Zašto ima toliko kenjanja? Naravno da ne možemo biti sigurni da ga danas ima relativno više nego u drugim vremenima. U naše doba ima mnogo više komunikacije svih vrsta, ali možda se omjer kenjanja nije povećao...Kenjanje je neizbježno uvijek kad okolnosti traže od nekoga da govori, a da pritom ne zna o čemu govori. Tako se proizvodnja kenjanja potiče kad obveze ili prilike da čovjek govori o nekoj temi prelaze njegovo znanje o činjenicama koje su za tu temu relevantne. Takvo razilaženje često je u javnome životu, gdje su ljudi često potaknuti –vlastitim nagnućima ili zahtjevima drugih da naširoko govore o pojavama o kojima imaju neki stupanj neznanja. Tomu vrlo bliski uvjeti proizlaze iz vrlo rasprostranjenog uvjerenja da svaki odgovorni građanin neke demokracije mora imati mišljenje o svemu ili barem o svemu što se odnosi na vođenje poslova njegove zemlje»17. Ali, i ne samo na to, dodali bismo.The purpose of speech is to convey a message to somebody. The type of the message will depend on what the speech seeks to achieve. Speech communication, however, will be as successful as the speaker himself, or his ability to draw audiences\u27 attention, direct their interest, inspire and motivate to act