Tema o kojoj vam mislim govoriti pruža mogućnosti vrlo opširnom raspravljanju. O pitanju kakva je uloga dušobrižnika u formiranju liturgijskog života vjernika napisane su vani u velikom svijetu čitave knjige, a trebalo bi i o specifičnim problemima u tom pogledu na našem teritoriju mnogo više pisati nego što se piše. Ja ću se osvrnuti samo na neke pojedinosti koje mogu poslužiti da se ovaj problem uoči i prema mogućnostima dalje proučava i rješava. Prikladnije bi bilo da vam o ovom predmetu govori netko iz prakse koji vrši liturgiju zajedno s vjernicima nego ja koji, na žalost, s liturgijskim životom vjernika nemam gotovo nikakve veze. Jer ako igdje, to na poseban način u liturgiji vrijedi ona stara: »Theoria sine praxi, quasi rota sine axi...