Uvijek se može kritizirati hrvatske udžbenike povijesti. Na žalost, neiscrpna tema usmjerena je ka marginalnom segmentu udžbenika, povijesnim sadržajima. Kritičari listom tragaju za materijalnim pogreškama (tko je prvi preletio Atlantski ocean) te uočavaju bizarnosti (turski je parlament prekinuo zasjedanje da bi zastupnici pogledali epizodu sapunice Dallas) i netočnosti (predsjednik Tuđman je promijenio ime Dinama u Croatia – nije nego u Građanski). Dijapazon kritika udžbeničke literature trebao bi se kretati od analize ilustrativnoga materijala i didaktičko-metodičke analize izvorne građe te procjene autorovog pristupa prošlosti nacionalnih zajednica, u našem slučaju njemačke i austrijske nacionalne zajednice u Republici Hrvatskoj