Razgraničenje pripremnih radnji i pokušaja

Kada je u pitanju razgraničenje pripremnih radnji i pokušaja, u Hrvatskoj još uvijek prevladava formalno objektivna teorija, prema kojoj pokušaj počinje kada počinitelj djelomično ostvari biće kaznenog djela. Autor ukazuje na nedostatke te teorije te na temelju analize prakse hrvatskih sudova te komparativnog prikaza, koji obuhvaća njemačko, francusko, švicarsko i austrijsko kazneno pravo, zaključuje da je i hrvatskom kaznenom pravu bliža individualno-objektivna teorija, prema kojoj se na subjektivnoj strani traži konačna odluka, a na objektivnoj strani radnja bliska ostvarenju bića kaznenog djela, pri čemu osobitu ulogu ima počiniteljev plan. U skladu s takvim teorijskim polazištem, nudi određena rješenja za razgraničenje pripremnih radnji i pokušaja u tipičnim situacijama koje nastaju u praksi najčešće kod nedovršenog pokušaja pojedinačnog počinitelja, ali i kod posebnih tipova pokušaja (dovršeni pokušaj, pokušaj kod posrednog počiniteljstva, kaznenih djela nečinjenjem i supočiniteljstva)