Dubrovnik emigrants after the fall of the Republic

Popis Dubrovčana koji su se nalazili izvan svoga grada, nastao 1817. godine, kao rezultat dojavnoga sustava, najbolje oslikava tadašnje stanje. Najpoduzetniji je dio dubrovačkih trgovaca, brodovlasnika i kapetana potražio nove centre, a u isto vrijeme najobrazovaniji intelektualci napustili su Grad, ostvarivajući svoje karijere po europskim dvorovima i učilištima. Više nije postojao državni aparat Dubrovačke Republike kojemu su bili potrebni diplomati, znalci stranih jezika, jer je Dubrovnik postao običnim gradom jedne od najzaostalijih pokrajina Habsburškoga Carstva. Generacija perspektivnih ljudi u najboljim godinama zauvijek je napustila Dubrovnik, otvarajući proces iseljavanja ekonomski najteže pogođenom trgovačkom i pomorskom sloju dubrovačkoga društva. Od vlastele i svećenstva Grad su napustili samo oni koji se iz svojih političkih uvjerenja nisu mogli pomiriti ni s francuskom, a niti s austrijskom okupacijom.The 1817 register of Dubrovnik emigrants, prepared from intelligence reports, vividly depicts the contemporary situation in which the most entrepreneurial among the Dubrovnik tradesmen, shipowners and sea captains departed to look for new centres. At the same time, the best educated intellectuals departed the City to pursue their careers at European courts and universities. The state apparatus of the Dubrovnik Republic that had once required linguistically trained diplomats was no longer in existence. Dubrovnik now became an ordinary city in one of the most backward provinces of the Habsburg Empire. A generation of talented people at the peak of their powers left Dubrovnik for good. Their leave set off emigration as a trend for the economically worst-affected strata of the society: merchants and seamen. Among the nobility and the priesthood, only those whose politics did not allow them to reconcile with either French or Austrian occupation left the city