Liturgy and words: contemporary context and possibilities

Svaki javni govor nameće pitanje kome govorimo ili s kim razgovaramo? Kad je riječ o liturgijskom govoru, onda je pitanje zamršenije jer su sudionici raznoliki s obzirom na dob, naobrazbu i razinu motiviranosti. A kad je, pak, riječ o liturgiji pitanje je vrijede li pravila komunikacije i za propovijedanje? Rad obrađuje zadanu temu kroz tri naslova: (1) Hrvatska liturgijska panorama i aktualna pitanja; (2) Temeljne odrednice o propovijedanju; (3) Uvod i zaključak u propovijedi. U prvom dijelu iznose se rezultati istraživanja o dinamici sudjelovanja u liturgijskim skupovima, počev od onog redovitog, nedjeljnog pa sve do onih povremenih. Iz te činjenice se zaključuje na različite teškoće s obzirom i na samo propovijedanje. U drugom dijelu je riječ o osnovnim pristupima u propovijedanju, a to su vjernost Božjem Pismu, čovjeku i aktualnoj stvarnosti. Ovdje se posebno obrađuje i pitanje komunikativne kompetencije. U trećem dijelu posebno se obrađuje pitanje strukture propovijedi, napose s obzirom na uvod i zaključak. Dodatni je problem našeg govora u liturgiji, i liturgije s govornog vidika, u tome što je govorena riječ prevladala nad ostalim sastavnicama liturgije, iako riječ nije najsnažnije sredstvo komunikacije. Kad bismo mjerili sve govorne dijelove, vidjeli bismo da je doista vremenski više od polovice ukupnog slavlja u korist govorenja.In any public speech, we must consider whom we address and who we talk to. When it comes to the language of liturgy, it becomes even more complex, for participants are of different age, education and different level of motivation. In liturgy, we have to see if the rules applied in communication can be applied in preaching. This subject is treated in this paper within three different sections under the following titles: 1) Liturgical scene in Croatia and current issues; 2) Basic rules on preaching; 3) Introduction and conclusion to sermons. The first section brings the results of the investigation on dynamics of participation in liturgical gatherings, starting with regular liturgy on Sundays, and proceeding up to occasional liturgies. This brings about difficulties related to preaching itself. The second part of the article treats the basic approaches to preaching, which are faithfulness to God’s word, to people and to actual reality. The issue of communicative competence is particularly analysed in this section. The third part analyses the question of structure of a sermon, especially its introduction and conclusion. The additional problem of the language of liturgy and liturgy from the aspect of rhetoric consists in the fact that the verbal has prevailed over the other elements of liturgy, although language is not the strongest means of communication. If we measured the proportion of use of different elements in liturgy, we would see that more than half of the celebration consists of the verbal component