Religious Upbringing in the Situation of Relativism of Ethics and Pedagogical Pessimism. Religion Teachers Confronted with postmodern Spirit and Need of Permanent Upgrading

Autor polazi od konstatacije da je u traženju razloga određenog nesnalaženja u katehetskom procesu, a pogotovo slabijeg uključivanja djece i mladih u kršćansku zajednicu, umjesto prebacivanja odgovornosti na pojedine odgojne čimbenike, potrebno hrabrije suočenje s promjenama u svijetu kojima još ne možemo predvidjeti smjer ni ishod. Postmoderna svijest unijela je zbunjenost i etički relativizam na području mišljenja i kulture življenja, koja. se sve manje temelji na kršćanskim načelima. To ne bi smio biti razlog za pedagoški pesimizam i rezignaciju, nego izazov za premišljanje i preusmjerenje projekta odgoja vjere. Uočavajući pitanja na koja je promijenjeni suvremeni čovjek sve osjetljiviji, odgoj vjere mora tragati za takvim projektom koji će kršćanski pogled na svijet i život prikazati značajnijim i perspektivnijim od mnogih koji se nude na "veletržnici života". Uzimajući u obzir činjenicu da Crkva u školi ima jednu od nojboh\u27ih šansi da se susretne s mladom generacijom, autor smatra daje u tome od presudne važnosti uloga vjeroučitelja. On međutim mora biti svjestan da trojnim usavršavanjem mora stjecati odgovarajuće kompetencije kako bi mogao biti što sposobniji posrednik susreta Boga i čovjeka u svijetu koji se nezaustavljivo mijenja. Pritom se zadržava na odgojnoj, promotivnoj, religioznoj, komunikacijskoj, eklezijalnoj i obraćeničkoj kompetenciji, pokazujući kako su one ključ za kreativno predvođenje vjeronaučnog procesa. Dakako, od posebne je važnosti veće i organiziranije uključivanje u taj proces svih odgojnih čimbenika, osobito obitelji i župne zajednice, bez čega se kriza religioznog odgoja, posebno vjeronauka u školi, može samo produbljivati. Novi lik vjeroučitelja i novi način suradnje svih odgojnih čimbenika jamstvo je za kvalitetniji vjeronauk koji vodi prihvaćanju kršćanskog projekta mišljenja i djelovanja, a time i preusmjerenju nekih negativnih procesa.The author\u27s assumption is that, in search of the reasons for certain disorientation in catechistic process, and especiallv poor integration of children and young people into Christian community, it is necessarv, instead of shifting responsibility to some educative factors, to confront fearlessly with the changes in the vvorld, the direction and outcome of which we cannot predict. Post-modern špirit, which has brought confusion and relativism of ethics in the sphere of thinking and culture of living, has been increasingly less founded in Christian principles. This should not be the reason for pedagogical pessimism and resignation, but a challenge for rethinking and refocusing of the project of religious upbringing. Recognizing the issues which a modern and transformed man has become more and more sensitive about, religious upbringing should try to offer such a project in which Christian view of the world and life will be represented as something much more important and promising than anvthing offered on the "wholesale market of life". Considering the fact that it is in school where Church has one of the best chances to meet with the young generation, the author thinks that the catechist\u27s role is of crucial importance in it. But, he/she must be aware that he/she can obtain adequate competence only by permanent improving, in order to become a competent mediator of the encounter between God and man in an unstoppably changing world. At it, he/she should hold to educative, promotive, religious, communicative, ecclesiastic and converting competence, demonstrating that these are the key for a creative process of religious teaching. Of course, it is especially important to involve, more extensively and in an organized manner, ali educational factors in that process, particularly the families and parish communities. Without them, the crisis of religious upbringing, especially of religious education at school, can only deepen. A new figure of a catechist and a new way of cooperation of ali educational factors are a guarantee of more adoption of a Christian project of thinking and acting, and, by that, to redirection of some negative processes