THE PHENOMENON OF EUROSCEPTICISM IN FRANCE

S obzirom na porast euroskepticizma u Francuskoj, posebice uoči ključnih događaja vezanih uz europske integracije, članak se bavi identificiranjem ključnih aktera u promicanju euroskepticizma i njihovih motiva za takvo političko djelovanje. Nastoji se pokazati da su glavni nositelji euroskepticizma oporbene i marginalne političke stranke kako lijeve tako i desne orijentacije te da glavni motivi njihova djelovanja nisu vezani ni uz ideologiju niti uz racionalno političko oponiranje, pa ni uz francusku političku tradiciju (zbog čega je euroskepticizam ovom prigodom i nazvan fenomenom), nego uz postizanje kratkoročnih političkih ciljeva s pomoću populističke retorike, usmjerujući se na diskreditiranje projekta Europske izgradnje, ne nudeći pritom konstruktivne prijedloge i političke programe. U tu svrhu, članak se bavi analizom rezultata izbora za Europski parlament 1999. i 2004., referenduma o Ustavu Europske Unije dajući pritom osvrt na predizborne stavove pojedinih političkih stranaka s obzirom na njihovu ideološku orijentaciju. Zaključak se odnosi na objašnjenje motivacije političkih stranaka za promicanje euroskeptičnoga mišljenja, društveno-političkoga konteksta u kojem ga javnost prihvaća i analizu fenomena euroskepticizma u Francuskoj općenito.Considering the rise of euroscepticism in France, especially in the eve of key events for the EU integration process, the article identifies the key actors promoting euroscepticism and the motivation behind their political action. The article tries to show that the main eurosceptical actors are opposition and marginal political parties with either left or right political orientation, and that the main motives for their political behaviour are not to be found in their ideology, nor in a rational political competition, and not even in the French political tradition (and that is the reason why euroscepticism is considered only as a phenomenon). The motives for euroscepticism are found in the actors’ drive towards short-term political goals with a help of populist rhetoric in order to discredit the EU project, but without an intention to offer counter proposals and long term political projects. The article analyses the results of the EU Parliament elections, the referendum for the EU Constitutional contract and discusses the electoral attitudes of certain political parties regarding their ideological orientation. The concluding remarks offer and explanation of the political parties motives for euroscepticism, an explanation of the social context where euroscepticism is accepted and a general analysis of the phenomenon