Darwinism and history: evolutionary biology and the study of social dynamics

Autor analizira moderne biološke teorije, od Darwina do sociobiologije i evolucijske psihologije, i ističe njihovu važnost za društvene discipline, uključujući i historiografiju. Proučavanje novije ljudske povijesti, od neolitske domestifikacije do suvremenih industrijskih društava, trebalo bi polaziti od teorije bio-socijalnog diskontinuiteta, koja ističe dvije temeljne činjenice. Prvo, čovjek je životinja genetski prilagođena na život u malim zajednicama u divljini. Drugo, nagle društvene promjene u novijoj povijesti, od neolitske domestifikacije dalje, dovode do sve većeg jaza između ljudske prirode i društvenog okruženja. Stoga su antropogeni problemi – ratovi, ekološka destrukcija, međuljudska eksploatacije, većina zdravstvenih problema, dosada, usamljenost, većina nasilnog ponašanja itd. – posljedica života u neprirodnom okolišu na koji čovjek genetski nije prilagođen. Relevantnost evolucijske biologije nastoji se argumentirati kroz kratku analizu glavnih antropogenih problema i postojanje temeljnih ljudskih potreba: divljine, zajednice, egalitarnosti i mira. Darvinističke teorije ističu postojanje ljudske prirode kao univerzalne i fiksne kategorije, koja znači biološku prilagodbu na sakupljačko-lovački život i koja se ne mijenja s kulturnim promjenama. Teorija bio-socijalnog diskontinuiteta osporava dva podjednako jednostrana pristupa: standardni model humanističkih disciplina, koji negira postojanje ljudske prirode i apsolutizira partikularne društveno-povijesne okolnosti, i standardni model društvenog darvinizma, koji ignorira kulturni diverzitet i utjecaj društva na ljudsko ponašanje.The author analyzes modern biological theories, from Darwin’s theory of evolution to socio-biology and evolutionary biology. He emphasizes their significance for social disciplines including historiography. Studies of recent human history from Neolithic domestication to modern industrial societies should be based in the theory of bio-social discontinuity and its two basic tenets. First, humans are animals genetically adapted to life in small communities in wilderness. Second, abrupt social changes in recent history, from Neolithic domestication onwards, have resulted in an increasing gap between human nature and social environment. Anthropogenic problems—wars, environmental destruction, exploitation of people by people, most diseases, boredom, loneliness, most forms of violent behaviour—are results of life in an unnatural environment to which humans are not adapted. The author advocates the significance of evolutionary biology, by analyzing chief anthropogenic problems and the existence of basic human needs: wilderness, community, equality and peace. Darwinist theories argue for human nature as a universal and fixed category that entails biological adaptation to hunter-gatherer life, affected little by cultural changes. The theory of bio-social discontinuity opposes two equally one-sided approaches: the standard model of humanities, which rejects the existence of human nature in favour of absolute social-historical circumstances, and the standard model of Social Darwinism, which ignores cultural diversity and social influence on human behaviour