Varovanje okolja in biodiverzitete za trajnostno prihodnost podeželja: primer planiranega Regijskega parka Trnovski gozd, Slovenija

The first part of the paper examines Slovenian agricultural and enviromental policy related to nature protection and sustainable rural development in the period of the country\u27s transition, characterised by the creation a new independent state, introduction of multi-party democratic political system, and replacement of planned-market economy with the market one as well as by the coming accession to the EU. The analysis of relevant laws reveals that the environment and nature protection legislation is more elaborated and more effective in practice than the agricultural and forestry legislation, both displaying a top-down approach. In the second part of the paper the impact of these legislation on agriculture, forestry and environment protection is tested by empirical data collected with the interviews of some members of local (20) and state (7) elite in relation to the proposed foundation of Regional park Tmovski gozd as a protected area. Local and state elite respondents believe that despite some limitations the park will offer good opportunities for local development (the promotion of the area, new jobs, eco-tourism), and by the same token guarantee protection of nature/biodiversity and the environment. It has been generally agreed by local elite that local authorities and local residents (non-governmental organizations) should participate in all stages of the fondation of regional park Trnovski gozd.U prvome dijelu članka autori se bave slovenskom poljoprivrednom (agrarnom) i ekološkom politikom, u svezi s očuvanjem prirode i održivim razvitkom seoskih područja u razdoblju tranzicije, koje obilježuju: oblikovanje nove samostalne države, uvođenje višestranačkoga političkog sustava, zamjena plansko-tržišnoga gospodarstva s tržišnim gospodarstvom kao i približavajući ulazak u Europsku Uniju. Raščlamba odnosnih (relevantnih) zakona je pokazala, da je u razdoblju tranzicije slovensko zakonodavstvo o zaštiti okoliša i prirode bolje dorađeno i u praksi učinkovitije nego legislativa o poljoprivredi i šumarstvu, obadvije pak izražavaju pristup odozgo prema dolje. U drugom dijelu članka provjeren je utjecaj te legislative na poljoprivredu, šumarstvo i zaštitu okoliša temeljem empirijskih podataka, što su prikupljeni razgovorima s predstavnicima lokalne (20) i državne (7) elite u svezi s predloženim ustanovljenjem Regionalnoga parka Trnovski gozd. Pokazalo se da predstavnici lokalne kao i predstavnici državne elite vjeruju da park, unatoč određenim ograničenjima, nudi dobre mogućnosti za lokalni razvoj (promocija područja, nova radna mjesta, ekološki turizam) te jamči zaštitu prirode/biodiverziteta i okoliša. Istodobno su se predstavnici obadviju elita suglasili, da predstavnici lokalne samouprave i stanovništva (nevladinih organizacija) moraju sudjelovati na svim stupnjevima utemeljivanja regionalnoga parka.Prvi del prispevka zadeva slovensko kmetijsko in okoljsko politiko, vezano na ohranjanje narave ter trajnostni razvoj podeželja v obdobju tranzicije, ki jo označujejo: oblikovanje nove samostojne države, uvedba več strankarskega političnega sistema, zamenjava plansko-tržnega gospodarstva s tržnim gospodarstvom kot tudi bližajoča se vključitev v EU. Analiza ustreznih zakonov je pokazala, da je zakonodaja o varovanju okolja in narave bolj dodelana in v praksi bolj učinkovita kot kmetijska in gozdarska zakonodaja, obe pa nakazujeta pristop od zgoraj navzdol. V drugem delu prispevka je vpliv te zakonodaje na kmetijstvo, gozdarstvo in varovanje okolja preverjen z empiričnimi podatki, zbranimi v razgovorih s predstavniki lokalne (20) in državne (7) elite v zvezi s predlagano ustanovitvijo Regijskega parka Trnovski gozd. Tako predstavnik i lokalne kot predstavniki državne elite verjamejo, da park kljub določenim omejitvam nudi dobre priložnosti za lokalni razvoj (promocija območja, nova delovna mesta, ekološki turizem) ter zagotavlja varovanje narave/biodiverzitete in okolja. Hkrati pa so se predstavniki obeh elit strinajli, da morajo predstavniki lokalne samouprave in domačinov (nevladnih organizacij) sodelovati v vseh stopnjah ustanavijanja regijskega parka