Mjerenje arterijskoga tlaka

Postavljanje dijagnoze arterijske hipertenzije (AH) te sve odluke o liječenju temelje se na izmjerenim vrijednostima arterijskoga tlaka (AT). Ordinacijsko mjerenje AT-a baždarenim živinim tlakomjerom i dalje je glavna metoda mjerenja u svakodnevnome kliničkom radu, pri čemu je važno pridržavati se određenih pravila i preporuka. Temeljem novih spoznaja, primarno kronobiologije, sve smo svjesniji ograničenja ove metode mjerenja ponajprije zbog naravi same mjerne varijable. Potpuniju sliku o kretanjima AT-a možemo dobiti s pomoću 24h kontinuiranog mjerenja AT-a (KMAT), a izmjerene srednje vrijednosti ovom metodom najviše odgovaraju stvarnima. Kućno mjerenje AT-a samomjeračima (MATS) ne može potpuno zamijeniti KMAT, ali može biti korisno kao dodatni izvor informacija u dijagnostičkom postupku i odlučivanju o liječenju. Obje metode, KMAT i MATS, pokazale su se boljima u predviđanju postojanja i progresije oštećenja ciljnih organa (OCO) u odnosu na ordinacijsko mjerenje. Kod korištenja KMAT-om i MATS-om vrlo je važno voditi računa o uporabi uređaja koji imaju odobrenje međunarodnih stručnih društava, o čemu se možemo informirati na web-stranici www.dableducational.org. Pravilno kombiniranje više načina mjerenja jedini je ispravan put točnijoj dijagnozi AH, procjeni ukupnoga kardiovaskularnog (KV) rizika te sigurnijoj odluci o odabiru načina liječenja