Kao ishodište današnjih stavova Katoličke crkve u odnosu na državu, autor označuje tri teološke spoznaje koje su najviše došle do svog izraza u učenju Drugog vatikanskog koncila: priznanje religijskog pluralizma u društvu, afirmativni stav prema vjerskoj slobodi u svakom društvu, autonomija vremen itih stvarnosti, društva u odnosu na religiju i Crkvu. Slijedom tih spoznaja razvija se nova praksa koja nije u svim krajevima svijeta sasvim jednaka, pa je za cjelovito razumijevanje potrebno voditi računa i o kulturno-historijskim prilikama. Razlike se najviše očituju u shvaćanju katolištva, koliko je ono "živo" u kulturi, narodnoj tradiciji. Treba razlikovati osobnu vjeru od vjere prisutne u kulturi. Važno je voditi računa o stupnju sekularizac...