POLITICAL SUPPORT FOR POLITICAL SYSTEM

Analizirani su tipovi potpore političkom sustavu. Analiza je pokazala da je logično govoriti o tri osnovna tipa političke potpore (nacionalnom identitetu i ponosu, legitimaciji i povjerenju) koji odgovaraju trima temeljnim jedinicama političkog sustava (političkoj zajednici, političkom poretku/režimu i autoritetima vlasti). Svaki od navedenih oblika potpore služi održavanju političkog poretka u cjelini, ali svaki djeluje u odnosu prema drugome nezavisno ili se utjecaj odvija jednosmjerno – od nižeg prema višim oblicima potpore (od povjerenja prema legitimaciji i dalje prema političkom identitetu). Dok su viši oblici potpore prije svega apstraktni, normativni i afektivni po svojoj prirodi, dotle su niži oblici uglavnom empirijski, instrumentalni i kognitivni u svome određenju. Ubuduće će građani politički sustav sve više cijeniti prema njegovim ukupnim performansama, tj. prema svojim procjenama kako i koliko sustav udovoljava njihovim potrebama, zahtjevima i očekivanjima. To će utjecati na proširivanje značenja legitimacije – ona se neće odnositi samo na validnost sustava (njegovu proceduralnost), nego i na njegovu učinkovitost. Zato će sve teže i složenije bili onima koji se nalaze u poziciji vlasti. Ovi tipovi povjerenja zaslužuju i empirijsko istraživanje, kako bi se utvrdila njihova razina, etiologija i funkcionalnost.The author analyzes the types of support for political system. His analysis shows that there are three basic types of political support (to the national identity and pride, to the legitimation and to confidence) which correspond to the three basic units of political system (political community, political government/regime, and authorities). Each form of support serves to maintain the political regime on the whole, but each is independent of the others – or the influence solely goes one way: from the lower to the higher forms of support (from confidence via legitimation and to political identity). While the higher forms of support are primarily abstract, normative and affective in their nature, the lower forms are mostly empirical, instrumental, and cognitive in their definition. In the future, citizens are going to increasingly appraise political systems on the whole according to the totality of their performances i.e. according to their evaluation of how and how much a system meets their needs, demands, and expectations. This will broaden the meaning of legitimation; it will no longer refer to the validity of a system (its procedurality) but to its efficacy as well. This will make life more difficult and complex for those in the position of power. These types of confidence warrant empirical research in order to determine their level, etiology, and functionality