Charles Darwin i njegov znanstvenoistraživački opus dugo su bili kamen spoticanja u odnosima prirodne znanosti i teologije. Postkoncilska katolička teologija napravila je goleme napore u svome kritičkom vrjednovanju i približavanju teoriji evolucije. Za to treba zahvaliti plodovima Drugoga vatikanskog koncila, s jedne strane, te novog društvenog ozračja u kojemu prirodna znanost više nije, barem ne u normalnim okolnostima, podloga svjetovnim ideologijama koje se hrane nadom u skoru propast religije. Imajući na umu te pozitivne pomake u svijesti Crkve, teologije, znanosti i samoga društva autor u ovom radu nastoji teološki vrjednovati neke aspekte Darwinova doprinosa biološkom razumijevanju podrijetla čovjeka. Povod je ovom radu hrvatski pri...