The Impact of Globalisation on Smaller Countries and the Role of Smaller Countries in the Process of Globalisation: the Example of Social Policy and Social Work

Od samoga svog početka, slijedom industrijalizacije i demokratizacije društva, socijalna politika i socijalni rad bili su ugrađeni u kontekst zakonodavstva nacije, vrijednosnog sustava socijalne države i stvaranja funkcionalnih sustava. Posebno je prvi val globalizacije, nakon Drugoga svjetskog rata, favorizirao ideju da bi se sinergijski efekti ove trijade, osobito u tzv. prvom svijetu, mogli nastaviti i proširiti nakon hladnoga rata, a nakon nekog vremena mogle bi se u to uključiti i zemlje nekadašnjega Istočnog bloka, a s vremenom i zemlje tzv. trećega svijeta. No čini se da, umjesto jačanja ove trijade, sadašnji procesi globalizacije sve više favoriziraju one funkcionalne sustave čiji se kapaciteti i produktivnost stalno povećavaju, ali samo u okviru njihove specifične etike i specifičnih interesa (“kodeksa”). Na taj način kompeticija ovih funkcionalnih sustava (a posebno “globalnih igrača” čiji su predstavnici ekonomska, tehnološka i financijska snaga) sve više postaje motor globalizacije, slabeći istodobno značaj klasičnih vrijednosti ideologije socijalne države, te ulogu države, nacije i političkih sustava u ovakvoj nacionalnoj i međunacionalnoj interakciji. Manje zemlje posebno osjećaju izazov tekućih procesa globalizacije: bogate zemlje (npr. nordijske zemlje u Europi) boje se da će “globalni igrači” potkopati nacionalnu zajednicu solidarnosti koju su sve dosada gradile pomoću visokoosposobljenih sustava socijalne sigurnosti i obrazovanja. Nacije bivšega istočnog bloka također se uključuju u temeljni transformacijski proces, a budući da moraju izgrađivati nove socijalne strukture, podvrgnute su dvostrukom izazovu: transformacije i globalizacije. Reakcija predstavnika socijalne politike i socijalnoga rada često je rezignacija ili povlačenje u pseudoetički geto, s osjećajem moralne superiornosti. Međutim, takav stav je kontraproduktivan. Socijalna politika mora postati nešto poput samostalnoga funkcionalnog sustava. U tom novom kontekstu socijalna politika i socijalni rad dobit će nove dimenzije, ali to neće značiti da će se uloga države ili nacije polako marginalizirati. U sadašnjim procesima globalizacije osobito je važna uloga manjih zemalja, jer je u njima nacija najveća institucija koja istodobno povezuje demokratski legitimitet, snagu političkog pritiska i određenu transparentnost.Since their beginnings, in the wake of industrialisation and democratisation, social policy and social work became embedded in the context of the legislation of the nation, the value system of the welfare state and the productivity of the functional systems. The first wave of globalisation after the Second World war particularly favoured the idea that the synergy effects of this triad, particularly in the so-called First World, could be continued and enlarged after the end of the Cold War, and that after some time the countries of the former East Bloc and subsequently large parts of the so-called Third World could be included in that. However, it seems that instead of strengthening this triad, the current globalisation processes increasingly favour the functional systems which are constantly increasing their capacity and productivity, but only within their special ethics and interests (“codes”). Thus the competition of these functional systems – particularly that of the “global players” represented by economic, technological and financial power – progressively becomes the motor of the globalisation, weakening at the same time the importance of the classical welfare state values of the ideology and the role of the state, the nation and the political systems in this national and international interaction. The smaller countries particularly feel the challenge of the current globalisation processes: the rich ones (for example the Nordic countries in Europe) fear that the “global players” will undermine the national community of solidarity they had built up until now through highly qualified social security and education systems. The nations of the former East Bloc are also becoming involved in a fundamental process of transformation, and since they have to build up new social structures, they are subjected to the double challenge of transformation and globalisation. The reaction of the representatives of social policy and social work is often resignation or the retreat to a pseudo-ethical ghetto with the feeling of moral superiority, but this attitude is counter-productive. Social policy has to become something like an independent functional system. In this new context social policy and social work will get new dimensions, but this does not mean that the role of the state or the nation will be slowly marginalized. The role of the smaller countries is indispensable in the current globalisation processes, because in them the nation is still the largest institution that at the same time combines the democratic legitimacy, the power of political pressure and a certain transparency