What Kind of Welfare State for the XXI. Century?

U ovom članku jedan od najboljih svjetskih stručnjaka za komparativna istraživanja socijalnih reformi analizira europsku socijalnu politiku. Europske usporedbe u socijalnoj politici ukazuju na preobrazbe koje su na djelu i koje upozoravaju na važnost veze između socijalne zaštite i zaposlenosti. Međutim, “postoji nekoliko strategija koje favoriziraju povratak zaposlenosti: reforma financiranja socijalne zaštite, aktiviranje troškova ili programa, workfare, razvoj kolektivnih usluga koje favoriziraju zapošljavanje žena”. Gosta Esping-Andersen brani ovu posljednju strategiju. U ranijim radovima autor je razvio tipologiju socijalnih država kao polazište za raspravu o socijalnoj zaštiti u Europi (“liberalna”, “socijal-demokratska” i “konzervativno-korporativna”). Polazeći od tvrdnje da europske zemlje doživljavaju usporedive, ako ne i konvergirajuće evolucije, on, međutim, ne traži koordinaciju europskih socijalnih politika. Pored ostaloga, autor u obzir uzima nekoliko izvještaja Europske unije usredotočenih na obrazovanje tijekom cijeloga života. Ako će socijalna zađtita ostati vezana za rad, onda valja ohrabrivati zapođljavanje ţena, mladih i onih koji se pribliţavaju dobi umirovljenja. G¸sta Esping-Andersen formulira svoju vlastitu shemu: maksimalno favorizirati moguănost da ţene usklade materinstvo i zaposlenost, ohrabrivati starije radnike da odgode svoj odlazak u mirovinu, dati prioritet investicijama usmjerenim na djecu i mlade, redefinirati raspodjelu vremena između rada i odmora na cijeli životni ciklus (a ne samo za vrijeme tjedna), redefinirati pojam jednakosti i temeljnih socijalnih prava, polazeći od načela jednakosti šansi tijekom cijeloga života. To pretpostavlja da se naglasak stavi na zaštitu mladih obitelji i promociju kolektivnih usluga obiteljima