U radu se uzima u obzir sociološka analiza postojećeg stanja, te teološko-normativni okvir zadan prihvaćanjem kršćanstva i Crkve kao miljea u kojemu se ima zbiti volonterstvo kao novi, oblik crkvenog služenja. U prvom dijelu rada određuju se pojmovi volonterstvo i služenja. Služenje se određuje u odnosu prema sudioništvu i suradnji u Božjem djelu dovršenja i spasenju svijeta. U radu se pokazuje da je volonterstvo stari oblik prisustva vjernika u životu Crkve i društva, no da ga se može gledati i kao novum u Crkvi i društvu. Suvremeni razvoj volonterstvo veže uz pojavu reformacije i daje se prikaz kompleksnog suodnosa Katoličke i Protestantskih Crkava na razvoj neprofitnog sektora. Posebno se analizira hrvatska situacija, odnos prema radu i ...