Gotovo neprestano slušamo, čitamo ili pak sami možemo iskusiti onu latentnu napetost između zakona i evanđelja, prava i ljubavi, između kontingentnog i transcendentnog, univerzalnog i partikularnog, povijesnog i eshatološkog, institucionalnog i karizmatskog. Još uvijek se provlači kratkovidna shema, koju je nametnula određena filozofija religije, a koja odnos karizme i institucije svodi na sukob između pojedinca i autoriteta. Karizma se uvijek daje unutar Crkve kao institucije da joj pomogne u ostvarivanju ravnoteže koja je prirođena njezinoj polarnosti. Pozivajući ju na apsolutno prvenstvo Duha i relativizirajući njezinu vlast kako ne bi postala apsolutno autarkična, karizma oživljava instituciju, pomažući joj svladati napast natjecanja za...