Međureligijski dijalog jest nužnost bez obzira što ga većina u BiH smatra nemogućim i nepotrebnim. Njegovo utemeljenje počiva na antropološkoj dimenziji: čovjek izgrađuje svoju subjektivnost, svoj identitet - kao pojedinac i osoba - u supostojanju s drugima i različitima. Za medureligijski dijalog tolerancija i pluralizam nisu cilj nego sredstvo i okvir u kojem se poštuje sloboda drugoga, njegova vjera i nastoji oko međusobnog upoznavanja, zajedništva i općeg dobra. U složenom kontekstu bosanskohercegovačkog društva, određena ratnim posljedicama, postkomunističkim mentalitetom, »sukobom civilizacija« i globalizacijom, urgentnim se pokazuju sve četiri klasične razine dijaloga: dijalog života, dijalog djela, dijalog teologa i dijalog iz relig...