NATIONALISM AND DEMOCRACY

Za nacionalizam se kadšto kaže da je odveć razgranat fenomen da bi ga se moglo lako definirati, a kamoli svesti na generalizacije političke teorije. Jedan analitičar, nakon što je cijelog života proučavao ovu temu a da svejedno nije uspio potpuno proniknuti u njezine tajne, zdvojno je digao ruke u zrak i rekao da je nacija svaka grupa ljudi koja se takvom smatra. I demokracija je prijeporni naziv, jer se njegova značenja u klasično i moderno doba razlikuju, a dodatno ga nejasnim čine autokratski režimi koji taj termin cinično svojataju. Unatoč ovim poteškoćama, obje koncepcije označavaju utjecaje prevažne za modernu povijest da bi ih se isključilo iz teoretskog razmatranja. Istraživanje koje slijedi opisat će analitički okvir, usredotočiti se na Sjedinjene Države kao vodećeg protagonista i nacionalizma i demokracije, a u zaključku se osvrnuti na njihovu interakciju u svjetskom poretku u mijeni – paradoksalno obilježenom sukobljujućim pritiscima “globalizacije”, ali i zahtjeva za očuvanjem odvojenih sfera identiteta. Tematski, u članku se tvrdi da je građanski ili politički nacionalizam – za razliku od drugih potencijalno zloćudnijih oblika – spojiv s demokracijom i da je koristan instrument kolektivnog djelovanja (i domaćeg i međudržavnog), ali da svi oblici nacionalizma mogu predstavljati ozbiljnu opasnost u svojim ekstremnim oblicima.Nationalism is sometimes said to be too varied a phenomenon to be easily defined, let alone reduced to the generalizations of political theory. One analyst, after studying the subject over a lifetime without geing able to pin it down, threw up his hands and observed that a nation is any group of people who think themselves to be one. Democrac too is a controversial term, differing in ancient ans modern usage and all the more ambiguous because of its cynical misappropriation by autocratic regimes. Despite these difficulties, both concepts denote forces too important to modern history to be excluded from theorethical scrutiny. The presen inquiry will propose a framework for analysis, focus on the United States as a leading protagonist of both forces, and conclude by considering their interaction in a changing world order – marked, paradoxically, by the conflicting pressures of “globalization” and demands for the preservation of separate spheres of identity. Thematically, it will suggest that civic or political nationalism, as distinct from other potentially more malevolen forms, is compatible with democracy and a useful instrument of collective action, domestic and interstate, but that all forms of nationalism can pose serious dangers if taken to an extreme