FROM DIALECT TO STANDARD (The Linguistic and Scientifi c Horizons of Prof Stjepko Težak)

Sažetak – Znanstveni rad fi lologa Stjepka Težaka jezikoslovno je blago koje valja temeljito istražiti. Na području jezikoslovne znanosti dr. Težak je bio vrlo svestran. Prepoznatljivim znanstveno-istraživačkim pristupom uspješno se bavio proučavanjem i normiranjem suvremenoga hrvatskoga jezika, poviješću hrvatskoga jezika, metodikom nastave hrvatskoga jezika i fi lma. Proučavao je standardni hrvatski jezik, ali i hrvatska narječja. Podjednako ga je zanimala lingvodidaktika i lingvostilistika, standardologija i dijalektologija, jezikoslovna teorija i komunikacijska praksa, povijest i sadašnjost materinskoga nam hrvatskoga jezika. Valja posebno istaći njegov izrazito znanstveni prilog hrvatskome jezikoslovlju koji je ostvario pri izradi nacrta za znanstvenu gramatiku hrvatskoga jezika (Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, HAZU – NZ Globus, 1991), zatim Gramatiku hrvatskoga jezika (Težak-Babić, 1966., 1990., 1992.) te bogat opus radova dijalektološke tematike u istraživanjima povijesti hrvatskoga jezika i njegovih narječja, posebice kajkavsko-čakavskoga narječja koje se nalazi u temeljima ozaljskoga jezično-književnoga kruga, (Ozaljski govor, Hrvatski dijalektološki zbornik, 1981; Leksički neslavizmi u ozaljskome govoru, Hrvatski dijalektološki zbornik, HAZU, 2003).The scientifi c work of the philologist Stjepko Težak represents a linguistic treasure which needs to be thoroughly investigated. Težak was very versatile in the fi eld of philology. He conducted scientifi c research and was very successful in studying and setting norms for the Croatian language, the history of the Croatian language, the teaching methodology of the Croatian language and fi lm. He was equally interested in the theory of language teaching, in stylistics, in the study of the Croatian standard language and its dialects, in linguistic theory and communicative practice, the past and the present of Croatian as his mother tongue. The paper points out his scientifi c contribution to Croatian philology which resulted in the publication of a scientifi c grammar of the Croatian language (Povijesni pregled, glasovi I oblici hrvatskoga književnog jezika, HAZU – NZ Globus, 1991), a grammar of the Croatian language (Težak-Babić, 1966, 1990, 1992) and a rich opus dedicated to the research of the history of Croatian through its dialects, particularly the kajkavian-čakavian idiom of the Ozalj literary and linguistic circle