CHRISTIAN THEMES IN CROATIAN POETRY OF NINETIES

Premda je stilska kršćanska formacija, koju je napomenuo Gašpar Bujas, prepoznatljiva kao pismo sa svojim specifičnim vjerskim svjetonazorom, ona kao takva nije detektirana u povijestima književnosti. Uglavnom se o njoj vode rasprave koje u pojedinim djelima traže kršćanske elemente. To je razumljivo, jer bi u suprotnome trebalo ispisati kršćansku povijest književnosti, budući da bi ona obuhvatila gotovo sve aspekte književnosti Zapada. Članak, pak, u svom obzoru ima nekoliko paradigmatskih pjesničkih zbirki koje iz kršćanske vizure ili u dijalogu s njom tematiziraju navedenu tradiciju. Pritom je prostor analize usmjeren na posvema nepoznate aspekte najmlađega novoga naraštaja koji se dominantno počeo konstituirati tijekom devedesetih godina. Uvažavajući različite kontekste naraštaja (socijalni, antropološki, teorijski), s jedne strane, te s druge tradiciju koja se upisuje u njihov diskurs, pokušava se uočiti tradicijska i humanistička konstanta koju tzv. postmodernistička kultura nije ili nije u većoj mjeri dekonstruirala. Riječ je o sljedećim autorima: Jozefini Dautbegović, Lani Derkač, Rosariju Jurišiću Vrgadi, Stjepanu Lice, Radovanu Tadeju, Mirku Čuriću. Ne ulazeći u vrijednosti svakog pojedinog pjesničkog iskustva, u članku se pokušavaju naći opći kulturološki elementi koji dolaze iz kršćanskoga svjetonazorskoga kruga.Although the Christian formation, which Gašpar Bujas has mentioned, has been identified as a style of writing with its specific religious worldview, it has not been detected as such in the histories of literature. Discussions about it are carried on, in which Christian elements are sought in particular literary works. It makes sense, because, otherwise, a Christian history of literature should be written, and it would cover all aspects of literature in the West. However, the article has in its scope several paradigmatic collections of poetry that from Christian point of view, or in dialogue with it, thematically treat the mentioned tradition. At it analysis is directed at completely unknown aspects of younger generation, which dominantly started to constitute during the nineties. Respecting various contexts of the generation (social, anthropological, theoretical) on the one hand, and tradition that is involved in their discourse on the other, the author tries to identify the tradition and humanistic constant that the so called post-modern culture has not or not substantially deconstructed. We are talking about the following authors: Jozefina Dautbegović, Lana Derkač, Rosario Jurišić Vrgada, Stjepan Lice, Radovan Tadej, Mirko Ćurić. Leaving aside the values of every single poetic experience, the article tries to present general cultural elements coming from the Christian worldview circle