Suvremene »prigovore« o »neaktualnosti« kršćanskoga bogoslužja i prigovore o »neusklađenosti« liturgijske obnove s potrebama današnjega čovjeka autor uzima kao osnovno polazište svojim istraživanjima i promišljanjima tražeći prave razloge takvim pristupima bogoslužju Crkve kroz zadnja desetljeća. Prije svega naznačuju se misaona društvena gibanja, osobito sekularizacija te pluralizam kultura i religioznih iskustava koji ne dopuštaju stavljati liturgiju Crkve iznad drugih religioznih iskustava. Na unutarcrkvenom planu uočavaju se procesi dekristologizacije i desakramentalizacije kršćanskoga iskustva vjere, čemu je i bogoslužje dijelom podložno. Nakon analitičkoga promišljanja autor pokazuje nužnost poimanja liturgije kao \u27spasenjskoga isk...