Pozivajući se na iskustvo i nauk sv. Terezije Avilske, autor želi izložiti njene relevantne misaone postavke u svezi kontemplativne molitve. Najprije se želi odgovoriti na pitanje: čemu uopće kontemplacija, je li ona nužno potrebna? Svetičino iskustvo pokazuje da je ona bila u njezinu životu izvor zrelijeg i kreposnijeg života te kao takva poželjna. Potom se iznosi njeno shvaćanje kontemplacije, kao bitno iskustvene kategorije, u kojoj osoba doživljava aktivnu Božju prisutnost, što se reflektira na psihološkoj strukturi kao nadilaženje diskurzivne razumske aktivnosti i pojedinačnih čina volje, za vrijeme molitvenog procesa u jednu općenitu ljubavnu pozornost. Na kontemplativnu su molitvu, doduše, pozvani svi. No, to što netko ne dolazi do t...