EUROPE: A CORELESS INTEGUMENT. A CONTRIBUTION TO THE DEBATE ABOUT THE CULTURAL PRECONDITIONS OF THE EU

Iskustveno različite (multikulturalne) Europljane povezuju dva njima podjednako poznata i povijesno uvježbana programska pisma: prvo logičko-gramatičko i drugo znanstveno-tehničko. Prvo im omogućuje da izraze svoje nesvodive iskustvene razlike u formi svima razumljivog logičkog argumenta o kojem se može demokratski odlučivati, drugo im omogućuje da niveliraju sve razlike snagom znanstveno-tehničke nužnosti koja se ne obazire ni na logički ni na demokratski argument. Eurokracija i eurotehnokracija operira račundžijski sa znanstvenim algoritmima, europski građani i eurooptimisti i europesimisti s analogijama svakodnevnoga govora i njegovim logičkim argumentima. Komunikacija među zagovornicima ovih dvaju programskih pisama, među ovim različitim medijima i različitim izvorima moći, može se postići samo pomoću prevođenja. No prevođenje nikada neće biti potpuno i bez ostatka vjerno, jer mediji su nesumjerljivi i uzajamno selektivno slijedi: Tertium non datur, ili vrijedi da svatko govori svojim govorom kojeg svi čuju, ali nitko ne razumije, pa onda slijedi pouka: Nemo contra Europae nisi Europa ipse.Empirically different (multicultural) Europeans are linked by means of two familiar and historically well-drilled programmatic scripts: the first one is logicalgrammatical and the second scientific-technical. The first enables them to express their irreducible empirical differences in the form of a universally comprehensible logical argument that can be democratically decided upon, the second enables them to level all differences by the power of scientific and technical imperatives that disregard the logical and the democratic argument. Eurocracy and Eurotechnocracy operate with calculatory scientific algorhythms, European citizens and Eurooptimists and Europessimists with analogies of everyday speech and its logical arguments. The communication among the proponents of these two programmatic scripts, among the different media and the different sources of power can be achieved solely by means of translation. However, translation is never going to be completely and totally faithful since the media are incommensurable; hence, mutually selectively it follows that Tertium non datur, or everybody speaks in their own languages heard by all but understood by none, hence the moral: Nemo contra Europae nisi Europa ipse