HOW MUCH STATE DO WE NEED?

Suvremena država nalazi se u procesu ubrzane transformacije, što otežava njezino funkcioniranje i uvjetuje njezinu permanentnu krizu. Nedvojbeno je da se smanjuje njezina vanjska suverenost, kako prema globalnim ekonomskim akterima, tako i prema transnacionalnim i supranacionalnim političkim strukturama. Iznutra se u državama dovodi u pitanje hijerarhijsko funkcioniranje vlasti. Iako stalno raste državni udjel u društvenom proizvodu, stalno rastu i zahtjevi za državnom potporom i regulacijom na različitim područjima, što za posljedicu ima permanentnu fiskalnu krizu države. Autor smatra da se suvremene metamorfoze države i perspektive njezina razvoja mogu razumjeti samo analizom promjena u suvremenom društvu. Industrijsko društvo, pa i “društvo usluga” (Dahrendorf), danas se transformira u informacijsko i komunikacijsko društvo, u kojem su ključni procesi proizvodnje i distribucije znanja, a glavni izvor moći su mehanizmi monopoliziranja znanja. Informativni i komunikacijski mediji imaju ključnu ulogu, kako u društvenim, tako i u političkim procesima. S novim porastom društvenih nejednakosti raste i tendencija društvene desolidarizacije. Novi stupanj društvene dinamike, mobilnosti, kompleksnosti i kontingencije zahtijeva i novi tip države. Autor je naziva “kooperativnom državom” – državom koja osigurava proizvodnju ključnih kolektivnih dobara u kooperativnom procesu pregovaranja i pogađanja, u kojem sudjeluju mnogobrojni društveni akteri.Contemporary states are undergoing a process of rapid transformation that encumbers their functioning and sustains their permanent crisis. Their external sovereignty is undoubtedly on the wane, both in relation to the global economic actors and the transnational and supranational political structures. Internally, the hierarchical functioning of government has been called into question. Although the state’s share in the social product is constantly increasing, so are the demands for the state’s support and regulation in various areas, resulting in a permanent fiscal crisis of the state. The author claims that the contemporary metamorphoses of the state and the prospects of its development can be understood solely by analyzing the changes in the contemporary society. The industrial society, even the “service society” (Dahrendorf), is being transformed into an information and communication society, in which the key processes are the production and the distribution of knowledge, while the central power resources are mechanisms of the monopolization of knowledge. The information and communication media play the central role in social and political processes. The new increase of social inequality has intensified the tendency of social desolidarization. The new level of social dynamics, mobility, complexity and contingency requires a new type of state. The author calls it the “cooperative state” – the state that provides for the production of essential collective goods in the cooperative process of negotiation and bargaining, in which a plethora of social actors take part