CREATION, HEYDAY AND THE END OF STATE

Autor misli da se iz razvoja moderne države i društva mogu izvesti određene spoznaje koje su relevantne za budućnost države. On to pokazuje opisom nastanka moderne države i analizom tvrdnji o kraju države. Tradicionalni državni elementi kao, državno područje, centralizirana državna sila i državni narod bili su dogma nauke o državi koju je paradigmatski razvio Georg Jellinek. Međutim, danas se postavlja pitanje što je preostalo od takve tradicionalne države? Autor drži da državno područje gubi pravno i praktično značenje što pokazuje primjer zemalja Europske unije među kojima se brišu državne granice. Državni narod je ugrožen migracijama, a državnu silu kao element države dovodi u pitanje rastuća moć gospodarskih udruga i multinacionalnih poduzeća. Pozivajući se na Häberlea, autor drži korisnim uvođenje kulture kao četvrtoga državnog elementa. Po ovoj koncepciji, građani donose ustav u čijem je središtu čovjek i njegovo dostojanstvo. Ova pozicija čovjeka karakteristična je za europsku kulturu na kojoj će se temeljiti budući razvoj Europe. Autor tvrdi da će država i dalje biti bitan faktor uspješnosti društva i medij legitimacije te da će prijeći u kooperativnu ustavnu državu. Njezina kooperativnost temelji se na isprepletenosti internacionalnih, supranacionalnih i regionalnih odnosa, u preuzimanju zajedničkih obveza i spremnosti na solidarnost i humanost.The author claims that certain insights relevant for the future of the state may be drawn from the evolution of the modern state and the society. He goes on to prove it by describing the emergence of the modern state and by analyzing the allegations about the demise of the state. The traditional elements of the state such as the territory, the centralized state power and the nation used to be the dogma of the science of the state, paradigmatically evolved by Georg Jellinek. Today, however, there is the question of what remains of such a traditional state? The author thinks that the state territory has been losing ground both legally and practically. The example are the EU countries and the blurring of their borders. The nation has been threatened by migrations, both forced and voluntary, while the state power as an element of the state has been challenged by the growing power of economic associations and multinational companies. In his reference to Häberle, the author advocates the introduction of culture as the fourth element of the state. According to this concept, the citizens design a constitution that is centred on individuals and their dignity. This interpretation of human beings is characteristic for European culture, the foundation of the future development of Europe. The author claims that the state is going to remain an important factor in the prosperity of the society and the medium of legitimation; most probably, it is going to make the transition into the cooperative constitutional state. Its cooperativeness is based on the interconnection of the international, supranational, and regional relations, on accepting common responsibilities and on the readiness for solidarity and humanity