DIZAJN KONZERVACIJSKIH SHEMA U FUNKCIJI OČUVANJA I GOSPODARSKE REAFIRMACIJE UGROŽENIH IZVORNIH PASMINA

Programi očuvanja autohtonih (ugroženih) genotipova domaćih životinja u svojoj osnovi imaju primjerene (prilagođene) konzervacijske sheme koje ovisno statusu genotipa i prirodi okruženja na kompleksan način održavaju populacijsku ravnotežu i sklad naspram okruženja (gospodarskog, socijalnog, ekološkog). Konzervacijske sheme za pasmine u visokom statusu ugroze trebaju na osobito pozoran način voditi brigu o svakoj individui, koristeći najnovija biotehnološka dostignuća na najučinkovitiji način radi osiguravanja preživljavanja. Izvorne pasmine u nižem statusu ugroze pod kontinuiranim su praćenjem genetske varijabilnosti, uz podržavanje određenih genetskih povoljnijih varijanti. Radi održivosti konzervacijskih programa nužno je određeni dio genetskog materijala pohraniti u \u27\u27banku gena\u27\u27, čime se upotpunjuje management genetske varijance. Imajući na umu činjenicu da je niža konkurentnost neke izvorne pamsine dovela na rub opstojnosti nužno je osmišljavati uporabne programe, prilagođene tržišnom okruženju. Konzervacijske sheme za izvorne pasmine u dinamičnoj su ravnoteži u kojoj kontinuirano rade prilagodbe okruženju (staništa, tradicija, tehnologija, tržište) primarno radi održivosti ali i postizanja veće konkurentnosti