Katoličko razumijevanje jedinstva i zajedništva kršćana

Katolici se, kao i pripadnici drugih crkava, prema pitanju jedinstva i zajedništva postavljaju između dvije krajnosti: od fobičnosti i isključivosti na jednoj strani, do relativizacije svih razlika na drugoj strani, kao da bi sva pitanja s obzirom na jedinstvo i zajedništvo bila zapravo već riješena i utoliko irelevantna. Katolički nauk je da temeljno jedinstvo među crkvama već postoji, ali postoje i zasjekline u to jedinstvo, zasjeci, udarci, uleknuća i rane, koje narušavaju cjelovitost i potpunost toga jedinstva. Umjesto o raskolu, o odijeljenoj braći i nepostojanju jedinstva primjerenije je govoriti o stanju nepotpunog i(li) nesavršenog jedinstva. Budući da je ono što kršćane povezuje veće od onoga što ih razdvaja, onda je ne samo primjerenije nego i točnije druge kršćane opisivati i nazivati po onome što je veće (jedinstvo), nego li po onome što je manje (razdvojenost) i to treba zaživjeti i u praksi na svim razinama. Kod ekumenizma kao nastojanja oko punog ili dostatnog jedinstva i zajedništva ne radi se o tome da se uspostavi sada potpuno nepostojeće jedinstvo, nego o tome da se još i već postojeće jedinstvo: 1. živi i ostvaruje kroz primjerene stupnjeve međukršćanskog zajedništva i 2. upotpuni, usavrši do te mjere da među crkvama bude moguće i vidljivo zajedništvo oltara (Euharistije i pričesti) i propovjedaonice (navještaja). Kršćanstvo ili je ekumensko ili nije kršćanstvo. Crkva Kristova ili je “una sancta”, “jedna sveta”, ili je u ozbiljnom kršenju Kristove u Svetom Pismu izražene volje. Jedinstvo postoji - treba ga prepoznavati. Jedinstvo nije potpuno - treba ga upotpunjavati. Nepotpuno jedinstvo je tu i ono omogućuje nepotpuno zajedništvo “in sacris”, u sakramentima, u svetome. Rast jedinstva gotovo proporcionalno omogućuje rast ostvarivanoga i življenoga zajedništva. Življeno zajedništvo daje vjerodostojno svjedočanstvo svijetu o Kristu i o Bogu jedinstva i ljubavi i omogućuje učinkovitiju (re)kristijanizaciju svijeta i njegovo prožimanje radosnom viješću (nova evangelizacija). No preduvjet bez kojega puno jedinstvo neće biti ostvarivo jest “duhovni ekumenizam”, ekumenizam duhovnog iskustva i istinskog prianjanja svih kršćana uz Krista. Tek ekumenizam stvarnog iskustvenog zajedništvovanja s Njime omogućuje nalaženje i kršćanske braće i sestara u Njemu i zajedništvovanje i s njima. Ekumenski se put na taj način ukazuje kao put ozdravljanja i obnove svjetskog kršćanstva