A CONSTITUTION WITHOUT THE STATE AND THE PEOPLE (1)

Promatranje Europskog ustava i pravnih stečevina Europske unije sa stajališta novovjekovne nacionalne države vodi u aporije i euroskepticizam jer Europska unija nije, niti će ikada biti, politička zajednica izgrađena po modelu nacionalnih država. Nacionalna država kao ustavna institucija nije identična političkim procesima, već je jedna od historijskih mogućnosti političkog. Država i politika ne mogu se izjednačavati: Nacionalna država je politička institucija a politika je proces koji poznaje različite mogućnosti institucionalizacija. Te dvije strane, ustavna država i politički procesi, stoje u odnosu meke nesumjerljvosti i nije ih moguće poistovjetiti u višem jedinstvu. Izjednačavanje ustavne države i političke djelatnosti dovodi u suvremenim raspravama o Ustavu Europe do euroskeptičkih konzekvencija. Konzervativni teoretičari države i politike ne mogu ustavnu državu misliti rastavljeno od političkih procesa. Za njih je Europa moguća samo kao ustavna država s demokratskom legitimacijom. U protivnom nikada neće biti uspostavljena. Ti teoretičari odnos ustava i politike misle u kategorijama sredstvo-svrha, ili uzrok-posljedica, a ne kao otvoreni proces između dva nepoistovjetiva medija koji se međusobno semantički iritiraju. Cilj europske politike nije europska država, niti je cilj Europskog ustava obuzdavanje spontanosti europskih političkih procesa. Europska unija je otvoreni semantički odnos njenih pravnih stečevina i njenih političkih procesa. U tom će se smislu i pojam demokracije kao političke forme morati redefinirati. Europsku uniju kao političku zajednicu sui generis treba objasniti sa stajališta suvremenih teorija razvijenih na tragu lingvističkog i dekonstruktivističkog obrata novovjekovnog supstancijalnog racionalizma, univerzalizma i kozmopolitizma. Bitna je stečevina ovih postmodernih teorija da one politički realitet ne misle kao objektivnu danost, već kao konstrukt za koji znamo kako smo ga proizveli pa ga možemo i mijenjati. To znači da predmet istraživanja nije ustavnopravna zbilja, već znanje o ustavno-pravnoj zbilji koje se neprekidno proširuje novim označavanjima semantički nepostojeće političke okoline. Europski ustav i europska politika stoje u odnosu uzajamne semantičke iritacije, ali nisu identični niti će to u perspektivi ikada postati.Looking at the European Constitution and the legal attainments of the European Union from the perspective of the modern nation-state leads to aporia and Euroskepticism since the European Union has never been, nor will it ever be, a political community modelled after the nation-state. The nation-state as a constitutional institution is not tantamount to political processses; it is one of the historical options of the political. The state and politics cannot be equated: the nation-state is a political institution while politics is a process with various alternatives of institutionalization. These two sides, the constitutional state and the political processes, are in the relationship of soft incommensurability and it is not quite possible to equate them in some higher association. Equating the constitutional state and the political activity in present-day debates on the European Constitution results in Euroskepticism. Conservative theoreticians of the state and politics cannot study the constitutional state separately from political processses. For them Europe is possible solely as a constitutional state with democratic legitimation; otherwise it will never come into being. These theoreticians view the relationship between the constitution and politics as the means-ends or cause-effect category, and not as an open-ended process between two unequatable media that are semantically mutually irritating. The goal of the European politics is not a European state, nor is the goal of the European constitution to curb the spontaneity of European political processes. The European Union is an open-ended semantic relationship between its legal attainments and its political processes. Consequently, the concept of democracy as a political form will have to be redefined. The European Union as a political community sui generis should be explained from the perspective of contemporary theories evolved along the lines of the linguistic and deconstructivist reversal of the modern substantionalist rationalism, universalism and cosmopolitism. The major contribution of these post-modern theories is that they do not consider political reality as an objective given, but as a construct for which we know how it was produced so that we can change it. This means that the object of study is not the constitutional-legal reality but the knowledge of the constitutional-legal reality that is continuously expanded by means of the new designations of the semantically nonexistent political environment. The European Constitution and the European politics are in the relationship of mutual semantic irritation, but are not identical and will never become identical