THE BORDERS OF (EU)ROPE

Istodobno dok je dovršavala najveće proširenje u svojoj povijesti 2004. godine, Europska se Unija suočila s potrebom definiranja vlastitog identiteta te prirode i opsega svojih konačnih granica. Nakon referendumskog odbacivanja Europskog ustava u Francuskoj i Nizozemskoj te suspenzije procesa ratifikacije, dinamika daljnjeg proširenja Unije neizbježno će se usporiti. Tako se ponavlja situacija s početka devedesetih godina prošlog stoljeća kad je Unija ponajprije bila zaokupljena vlastitim ustrojem, dok je punopravno članstvo istočnoeuropskih zemalja odgodila na dulje vrijeme. Širenje Europske Unije dugoročno će se nastaviti, ali apsorpcijska snaga njezina sadašnjeg ustroja dosegnula je krajnju granicu. Prilika za institucionalnu reformu kojom bi se omogućio ubrzani nastavak procesa proširenja propuštena je odbacivanjem Europskog ustava. Temeljni problem s kojim se Unija danas suočava u odnosu s najbližim susjedstvom tiče se načina kojim bi se osigurala demokratska konsolidacija i europeizacija država na njezinoj periferiji u odsutnosti perspektive punopravnog članstva. Na tom planu formulirana je Europska politika susjedstva (European Neighbourhood Policy), kojom EU zainteresiranim susjednim državama nudi “sve osim institucija”.Whilst completing the largest enlargement round in its history, European Union faced the need to define both its identity and nature and limits of its future borders. In the aftermath of the failed constitutional referenda and suspension of the ratification process, the pace of future enlargement will inevitably slow down. This has already been the case with the East European countries during the 1990s, whose membership perspective was overclouded by Union’s internal issues. Expansion of the EU will undoubtedly continue, but its present absorption capacity has reached endpoint. The chance for the institutional reform, through which future enlargement would keep momentum, has been discarded together with the rejection of Constitutional Treaty. The main issue of todays EU’s relations with immediate neighbourhood is the way to ensure democratic consolidation and Europeanisation of these states in absence of the full membership perspective. Upon that European Neighbourhood Policy was envisaged, through which EU offers “everything, but institutions”