Alzheimer’s Disease – A Gerontologic and Public Health Problem

Svaki dvanaesti čovjek, stariji od 65 godina oboli od Alzheimerove bolesti, a 24% starijih od 75 godina ima neki oblik ove bolesti. U razvijenim zemljama svijeta, odnosno svim zemljama “starog stanovništva” (u koje se ubraja i Hrvatska), oko 50% starijih od 85 godina boluje od Alzheimera. Upravo ta dobna skupina najbrže je rastuća populacijska skupina! Sam po sebi nameće se zaključak koliki problem će uskoro biti ova bolest koja se s pravom nosi epitete “tinjajuće bombe” i “tihe epidemije”. Alzheimerova bolest progresivna je, neizlječiva i može dovesti do potpune ovisnosti o drugima. Radi propadanja moždanih stanica, oboljele osobe gube psihičke, fi zičke i mentalne funkcije. Naglašen je gubitak pamćenja, gubitak orijentacije u vremenu i prostoru, nemogućnost izvođenja svakodnevnih aktivnosti i radnji. Oboljele osobe se osjećaju bespomoćno i izgubljeno. U vrlo teškom položaju je i obitelj, odnosno skrbnici oboljelog. Briga o bolesniku zahtijeva potpunu posvećenost i radikalno mijenja život čitave obitelji. Obzirom da nije izlječiva, naglasak treba dati usporavanju bolesti, što duljem zadržavanju bolesnika u početnim stadijima bolesti, sprečavanju preuranjenog institucionaliziranja bolesnika te pomoći obiteljima u skrbi. Kako bi se to postiglo, potrebna je kvalitetna i kontinuirana edukacija o bolesti, sustavna skrb te primjerena, sustavna evidencija. U ovom trenutku, u Hrvatskoj ne postoji primjerena registracija dijagnosticiranih bolesnika. Samim time ne postoji niti motivacija stručnjaka za precizno evidentiranje ove dijagnoze. Iz ovih razloga, Alzheimerova bolest (G30) vrlo često se krije pod drugim dijagnozama, najčešće demencijama. Često ostaje i nedijagnosticirana, a simptomi se pogrešno interpretiraju kao normalan proces starenja što je vrlo štetno za oboljelu osobu, obitelj i društvo. Osim toga, ne postoji sustavno riješena skrb, posebno za oboljele u ranom i srednjem stadiju bolesti, a koja bi se kvalitetno mogla riješiti kroz dnevni boravak u gerontološkim centrima. Kao što je već naglašeno, nužno je sustavno praćenje kroz registar, ali i evaluacija utvrđivanja Alzheimerove bolesti.Every twelfth person older than 65 will get Alzheimer’s disease, while 24% of people older than 75 have some form of this disease. In developed countries, i.e. in all countries with “old population” (including Croatia), about 50% of people older than 85 suffer from Alzheimer’s disease. This is the age group recording the fastest growth, which, of course, raises the question about the future of this disease, rightfully called a “ticking time bomb” and “silent epidemics”. Alzheimer’s disease is a progressive and non-curable disease that can lead to total dependence. Social, physical and mental abilities are impaired due to deterioration of brain cells. Loss of memory, spatial and temporal disorientation and an inability to carry out daily activities are prominent. People with AD feel helpless and lost. Their families and caregivers are also in a very diffi cult situation. The care for people with AD requires complete commitment and drastically changes the life of the entire family. Since AD is not curable, emphasis should be placed on its slowing down, prolongation of initial stages, prevention of premature institutionalisation, and help for the caregivers. In order to achieve this, adequate and continuous education, systematic care and appropriate and systematic registration of AD cases are necessary. Currently, no adequate registration of diagnosed patients is in place in Croatia. Therefore, specialists are not motivated to record AD cases, and Alzheimer’s disease (G30) is very often hidden under other names, most often dementias. It often remains undiagnosed, and its symptoms are misinterpreted as a normal part of aging, which is harmful for patients, their families and the society in general. Besides, there is no adequate systematic care, especially for the patients in early and middle stages of the disease who could be well managed through day care in gerontology centres. As already emphasised, systematic monitoring and registration, as well as the evaluation of AD diagnosis, are indispensable