Under-representation in Armed Forces: Examples of Yugoslavia and Rwanda

U radu se govori o etničkoj nereprezentativnosti u oružanim snagama kao jednom od uzroka etničkih ratova. Na primjeru Jugoslavije i Ruande, dvije zemlje koje su 1990-ih godina obilježene velikim etničkim sukobima, nastoji se vidjeti kako dva različita obrasca stvaranja etnički nereprezentativnih vojski utječu na intenzitet i tijek sukoba. Slučaj Jugoslavije pokazuje prelazak multietničke u nereprezentativnu vojske, te na jednoetničku vojsku tijekom raspada države. Analizirani su razlozi tih procesa unutar Jugoslavenske narodne armije, koji su u početku bili ekonomski i kulturni, a pri kraju tog procesa postaju politički i etnički. Na kraju stvaranje jednoetničke vojske postaje dio plana agresije na republike 1991. godine. Slučaj Ruande govori o stvaranju jednoetničke vojske od strane kolonizatora i korištenje "Gurka sindroma" ili odabiranja "ratničkog" naroda za izvršavanje vojne funkcije u društvu. Takva situacija nakon dekolonizacije dovodi do ponavljanja takvog obrasca, ali sa zamijenjenim ulogama što utječe na ciklus nasilja koji je kulminirao genocidom iz 1994. godine. Ova dva vrlo različita primjera pokazuju važnost etničke reprezentativnosti za stabilnost višenacionalnih država, ali i cijelih regija.In this article ethnic under-representation in armed forces as one of the causes of ethnic wars is discussed. Examples of Yugoslavia and Rwanda, two countries that were marked by great ethnic conflicts in the 1990s, aim to present how two different models of ethnic under-representation influence the intensity and development of conflicts. Yugoslavian case shows transition from multi-ethnic to ethnically under-represented army and finally to uni-ethnic army during the dissolution of the state. Causes of this process in the Yugoslav People\u27s Army, which were at the begining economical and cultural and at the end of the dissolution they became political and ethnical, have been analysed. In the end the creation of uni-ethnic army develops into the part of the plan to attack separated republics in 1991. Rwandian case is an example of the "Gurkha syndrome" or selecting one "warrior" nation to perform military functions in a given society. This situation after decolonisation resulted in the repetition of this pattern, but with reversed roles that influenced the cycle of violence which culminated with 1994 genocide. These two very different examples show the importance of the ethnic representation for the stability of multi-ethnic states and for the whole regions