Open access to peer-reviewed scientific information : a possible future for providing information to scientists

Ovaj je rad svojevrstan nastavak mojih dvaju članaka i jednoga predavanja o slobodnome pristupu (SP-u) objavljenim znanstvenim informacijama. Riječ je o svjetskome pokretu za što veću dostupnost znanstvenim informacijama u digitalnome obliku, bilo kao digitalni SP-časopisi (“zlatni put”), bilo kao digitalni SP-arhivi (“zeleni put”). U članku je, uz veoma kratko ponavljanje osnovnih postavki koncepcije SP-pokreta, sadržan popis važnih novosti koje su se u dvjema godinama (2005. i 2006.) dogodile u svijetu. Po svim se pokazateljima može zaključiti da se SP širi i da ima sve više pobornika među ustanovama i fundacijama. Među znanstvenicima se još treba poraditi na populariziranju toga pristupa. Za pojedine znanstvenike glavni bi argument u prilog SP-u trebala biti činjenica da se njime bitno povećava vidljivost novoobjavljenih informacija pa se ubrzava i širi njihovo korištenje u znanstvenim istraživanjima. Dakako, time se podiže i ugled onih znanstvenika koji objavljuju zanimljiva otkrića. SP-om se, na globalnoj razini, povećava šansa znanstvenika u siromašnijim znanstvenim sredinama da što manje zaostaju za informiranošć u svojih bogatijih kolega. Moguća smanjena dobit izdavača znanstvenih publikacija zbog SP-a jest i bit će, po mome mišljenju, još stanovito vrijeme glavna prepreka SP-u. Ima, međutim, znakova da se napredniji izdavači pokušavaju na razne načine prilagoditi mogućim promjenama.In a way, this text continues two of my previously published text and a lecture on Open Access (OA) to published scientific information. OA is a world wide initiative for the maximal access to scientific information, in a digital form, be it as digital OA journals („golden way“), or as digital OA self-archived documents („green way“). In this article, after a brief summary of some basic principles of the concept of OA, a short account of the most important global developments regarding the OA initiative during the years 2005 and 2006. Everything indicates that OA is ever more widespread and that there is an increasing number of institutions and foundations adhering to it. However, the initiative still requires more promotion among scientists. OA’s appeal to individual scientists should lie in the fact that OA increases the visibility of newly published information, and its impact on scientific research. Of course, this also contributes to the reputation of scientists publishing noteworthy papers. On the global scene, OA could bridge the gap between affluent and less affluent scientific communities, at least in the field of sharing published information. The reduced profit of scientific publishers is, and may for some time be, the main obstacle for further advancement of the OA approach. However, there are encouraging signs that some of the more progressive publishers are trying to adapt to the new situation