THE CORRELATION OF UTERINE MUSCLE ELECTROMYOGRAPHIC (EMG) ACTIVITY AND FETOPLACENTAL, FETAL AND UTERINE ARTERIAL BLOOD FLOW

Cilj rada. Istražiti može li patološka maternična elektromiografska aktivnost (EMG aktivnost) tijekom razdoblja placentacije poremetiti taj proces, kako se povišena EMG aktivnost odražava na pupčani, fetalni i maternični protok, te istražiti dostignutu težinu djeteta i kakve se promjene javljaju uz tokolizu ritodrinom ovisno o uspjehu ili neuspjehu liječenja. Metode. 114 trudnica s kliničkom dijagnozom prijetećeg preranog poroda podijeljeno je u 4 skupine (A, B, C, D) ovisno o elektromiografskom zapisu nakon 20. tjedna trudnoće i započetom liječenju ritodrinom. U skupini A (N=41) bile su trudnoće s EMG mirnim miometrijem, u skupini B (N=17) trudnice s patološkom EMG aktivnošću koje nisu liječene, u skupini C (N=34) trudnice s patološkom EMG aktivnošću unatoč liječenju i u skupini D (N=22) trudnice u kojih je patološka EMG aktivnost uspješno prekinuta tokolizom ritodrinom. Protoci u fetalnoj, placentarnoj i materničnoj cirkulaciji¬ mjereni su od 28. tjedna trudnoće do poroda i iskazani indeksom otpora (RI) i brzinama protoka krvi (najvišom u sistoli, najnižom u dijastoli i srednjom). Rezultati. Trudnice s patološkom električkom aktivnošću miometrija prije 24. tjedna koje nisu liječene ritordinom (skupina B) imale su značajno više indekse otpora u arteriji arkuati i pupčanoj arteriji od trudnica bez patološke uterine aktivnosti (skupina A), trudnica koje su uspješno liječene (skupina D) i trudnica u kojih postoji električka aktivnost, ali primaju ritordin (C). Udio pothranjene djece u istoj skupini B bio je 70%, značajno više nego u skupinama A (7,3%) i D (9,1%). Indeks otpora u fetalnoj aorti skupine B značajno je viši nego u trudnica skupina A, C, D. Indeks otpora srednje moždane arterije do 32. tjedna jednak je za sve četiri skupine nakon čega je pad u skupini B značajno veći nego u skupinama A, C i D. U skupini B značajno je snižena sistolička, dijastolička i srednja brzina protoka krvi u pupčanoj arteriji i aorti u odnosu na ostale skupine, a značajno je i povećanje brzine u srednjoj moždanoj arteriji u odnosu na skupinu A. Zaključak. Patološka maternična elektromiografska aktivnost tijekom prve polovine trudnoće, remeteći placentaciju, uzrokuje poremetnje protoka kroz uteroplacentarne i fetalne krvne žile i, sekundarno, rast djeteta. Uspješna tokoliza ritodrinom normalizira parametre protoka i rast djeteta. Tokoliza ritordinom samo je jedna od mogućnosti prekidanja patološke EMG aktivnosti maternice te je njen uspjeh vidljiv, ali nije idealan. Promjene parametara fetalnog aortalnog¬ protoka i protoka kroz središnju moždanu arteriju djeteta tijekom tokolize ritodrinom vjerojatno nisu posljedica izravnog učinka lijeka, već njegova uspješnog ili neuspješnog djelovanja na miometrijsku EMG aktivnost i uterini protok.Negative factors can influence the development of the placenta during the midterm of the second trimester having negative effects on the fetal growth and development. The aim of this study was to determine possible negative influences of pathologic electromyographic uterine activity (EMG activity) during the second trimester on the process of placental development, the effects of pathologic EMG activity on the fetoplacental, fetal and uterine blood flow, fetal birthweight and the changes depending on the success or failure of ritordine therapy. Methods. 114 pregnant women were divided in four groups (A, B, C, D) according to the electromyographic findings after the 20th week of pregnancy and the ritordine treatment. Group A were pregnancies (N=41) with ellectrically quiet myometrium, group B (N=17) pregnancies with pathologic EMG activity unopposed by the therapy, group C (N=34) were pregnancies with persistent pathologic EMG activity in spite of the therapy, while group D (N=22) were pregnancies with electrically quiet myometrium during the ritodine therapy. Fetal aortal and fetal middle cerebral artery, umbilical and arcuate artery resistance indexes (RI) and blood flow velocities, were measured from the 28th week of pregnancy until the delivery. Results. Pregnant women with pathologic uterine EMG activity before the 24th week who received no treatment (B) had significantly higher values of resistance indexes in the arcuate and umbilical arteries compared to pregnant women without uterine electrical activity (group A), pregnant women who were successfully treated (group D) and those with EMG uterine activity during the ritordine therapy (group C). In total, 70% of children born in group B were growth retarded, compared to 7% in group A and 9% in group D. Resistance indexes in the fetal aorta in group B were significantly higher than in the groups A, C, and D. Group B had a significantly lower systolic, diastolic and middle blood flow velocity in aorta and umbilical artery than in the other groups, with significant velocity increment in the middle cerebral artery, compared to the group A. Conclusion.¬ Pathologic uterine EMG activity predicts placental hemodynamic disorder, which, by causing abnormal placentation, leads to consequential abnormalities in fetal and fetoplacental blood flow and growth retardation. Tocolitic ritordine therapy¬ is just one possibility for stopping pathological EMG uterine activity but still, it is far from perfect. It appears, however, that blood flow divergences during the therapy are not the consequences of the pharmacologic effect of the drug itself, but of the drugs tocolytic success or failure