Autor osobitu pažnju posvećuje ligaturnim montažama punog slova s polovicom slova i provodi usporednu analizu takvih ligaturnih montaža u najstarijim hrvatskoglagoljskim tiskanim knjigama. Na prvi se pogled čini da je primarna svrha i krajnji domet analize grafije u revidiranju nekih teza kao što je npr. teza o fizički jedinstvenoj glagoljaškoj tiskari. Potrebno je, međutim, istaknuti da doseg analize grafije ne ostaje u granicama prikazivanja određenih odstupanja u inventaru grafičkih znakova, već u isto vrijeme svjedoči o jedinstvenom glagoljaškoim iskustvu. Inventar tiskarskih znakova mogao se obogaćivati po uzoru na inventar rukopisnih ligatura, ali je u samom slagarevu odlučivanju za pojedine montaže određenu ulogu imalo i tiskarsko is...