On Simplifying Modernity: Criticizing Bauman and Giddens

Modernost je od samih početaka sociološke teorije njezin ključni koncept. U posljednje vrijeme, međutim, svjedoci smo proliferacije teorija o jednoj novoj modernosti u koju smo, prema mnogim autorima, nedavno ušli. Među tim novim teorijama o modernosti ističu se one Anthonyja Giddensa i Zygmunta Baumana, britanskih sociologa o čijim je djelima u ovom radu riječ. Njihova se teorijska elaboracija takozvane kasne modernosti zasniva na pojednostavljivanju društvene zbilje, svodeći je na puki sustav binarnih opozicija. Upravo je to pojednostavljivanje izloženo kritici u ovom tekstu pri čemu se prikazuju njihovi osnovni zaključci o modernosti, točke konvergencije između dvojice autora te se upućuje na političke, kulturne i intelektualne utjecaje koji su odredili njihova teorijska stremljenja. Analiza se temelji na kritičkim osvrtima o teorijama modernosti američkog sociologa Jeffreya Alexandera, koji je prvi upozorio na binarne opozicije kao glavno teorijsko oruđe suvremenih socioloških teoretičara.Since the very beginnings of sociological theory, modernity has been its key concept. We have, however, recently been witnessing the proliferation of theories about a new kind of modernity, which we have, according to many authors, entered only lately. This paper discusses the most prominent among these modernity theories, namely those of British sociologists Anthony Giddens and Zygmunt Bauman. Their elaboration of the so called late modernity is based on the simplification of social reality, reducing it to a mere set of binary oppositions. This text’s critique is directed precisely towards this simplification. The basic conclusions about modernity produced by these two authors, their convergence points as well as the political, cultural and intellectual influences exerted on them are also elaborated. The origin of this analysis goes back to critical texts on modernity theories produced by US sociologist Jeffrey Alexander, who was the first to warn about binary oppositions being the main methodological instrument of contemporary sociological theorists