Razne učene bilješke Pietra Mazzucchellija o Instituciji Marka Marulića

Pietro Mazzucchelli (1762-1829), svećenik milanske biskupije, pošto je postigao doktorat iz teologije, odmah potom, radeći u Biblioteca Ambrosiana, postao je cijenjen stručnjak za orijentalne i moderne jezike. Godine 1798. u Biblioteku je primljen s naslovom scrittore; 1810. postao je članom Collegio dei Dottori, a 1823. prefektom Ambrosiane. Mazzuccheli je bio vrstan latinist, epigrafičar i ekspert za starine. Među ostalim, bavio se talijanskom književnošću te 1819. objavio komentar grofa Lorenza Magalottija (1637-1712) o prvih pet pjevanja Danteova Pakla, te drugih djela Tassa i Annibalea Cara. Osobito se posvetio milanskoj povijesti, posebice povijesti liturgije. Među njegovim prvim radovima, koji su ostali u rukopisu, i ove su bilješke komentara na talijanski prijevod Marulićeve Institucije. Iz tekstualnih navoda proizlazi da je on u rukama imao venecijansko izdanje iz 1574, krnji primjerak bez naslovnice, kako se sam žali u svom rukopisu datiranom 4. siječnja 1801. Njegove osobne bilješke na Marulićev tekst mogu se definirati kao “bilješke s raznih područja učenosti”, s obzirom na to da ne proizlaze iz jedinstvenog i isključivog pogleda na Splićaninov tekst, nego su određene različitim interesima koje od slučaja do slučaja u njemu izaziva spis koji razmatra. Tako se pojavljuju raznovrsne bilješke s obzirom na pitanja: lingvistike (glede nekih talijanskih izraza Nanninijeva prijevoda); opće povijesti (izvori, događaji, mjesta, datumi, likovi); povijesti liturgije (sakramentalna i devocionalna praksa); biblijska (navodi tekstova, hermeneutika, kronologija), kao i pitanja s obzirom na sadržaj (etički problemi, običaji). Iz Mazzucchellijeva se rada izvlače barem dva zaključka: prije svega zapaža se ozbiljnost tog znanstvenika koji je kritički manirom erudita analizirao spise što ih je čitao, u ovom slučaju ne službeno, nego za osobne potrebe, možda u vezi s propovijedanjem; na drugom je mjestu znakovito da se krajem 18. i početkom 19. st. nastavlja zanimanje za Marulića i njegov utjecaj u Milanu u obrazovanim i elitističkim krugovima Ambrosiane