Marulićev život i izobrazba

Pravilo da se pisca i njegovo djelo može shvatiti samo ako ih se promatra u povijesnom kontekstu, u kojem je pisac živio i djelovao, posebno vrijedi za Marulića koji na neki načinu sebi odražava i sintetizira velik dio problematike onodobnoga hrvatskog trenutka. Njega obilježavaju dva suprotna momenta: s jedne strane renesansni humanizam i naglašena osjetljivost za kulturne vrijednosti, osobito entuzijazam za klasičnu starinu. Kulturno buđenje zahvatilo je i Hrvatsku: osobito je snažno u primorju i gotovo da nema grada koji se ne bi ponosio bar nekim umjetnikom, znanstvenikom, književnikom ili filozofom. Niz imena protagonista ovog razdoblja što ih autor navodi svjedoči hrvatsku participaciju u tom kulturnom trenutku Europe. No, žar građanskog, umjetničkog i kulturnog života gasila je prijeteća nazočnost otomanskih osvajača i to je drugo obilježje Marulićeva miljea. Ta kvasituacija nije bila samo teška nego za neke i poticajna da joj se svim silama suprotstave i odupru. Jedan od tih bijaše i Marko Marulić. Marulićev život poznajemo u osnovnim crtama uglavnom zahvaljujući njegovu suvremeniku i prijatelju Franji Božićeviću. Zbog prijateljstva i divljenja, koje ga je vezalo uz Marulića, Božićevićev je opis Marulića uljepšan i idealiziran, ali ipak ostaje temeljnim izvorom za upoznavanje njegova lika. Slijedeći, dakle, Božićevića, autor donosi kako se Marko Marulić rodio u uglednoj i dobrostojećoj splitskoj obitelji 18. kolovoza 1450. Osnovno obrazovanje stekao je u školi gramatike Girolama Picentina, tako da je veoma mlad pisao pjesme. Sa 24 godine proslavio se vrsnim panegirikom u čast dužda Nikole Marcella. Autor donosi i Božićevićev idealizirani oblik Marulićeva karaktera: iako veoma obrazovan, on se nije hvastao svojim znanjem koje je očitovao više privatno nego javno; bio je tako krotak, human, ljubazan i pripravan svima priteći u pomoć te su ga svi smatrali uzorom života, ogledalom kreposti, pravilom svake svetosti. Svjestan prolaznosti zemaljskih dobara svoj je duh uzdigao kontempliranju božanskih stvari. Knjige i marljivost u proučavanju; skromnost i milosrdnost te uopće revnost u duhovnom životu i pobožnost osnovne su crte Marulićeva lika koje autor prenosi. On također registrira i vijesti drugih pisaca o navodnoj Marulićevoj razuzdanoj mladosti i obraćenju, ali ne smatra ih vjerodostojnima. Nadalje autor ističe ne samo Marulićevu izvanrednu intelektualnu sposobnost, nego i visoku kulturu, plod odgovarajuće školske i intelektualne izobrazbe. Gdje je ovladao trima jezicima do stupnja literarnih suptilnosti, gdje je izučio klasičnu literaturu, filozofiju, teologiju, povijest, duhovnost i druge discipline kojima u svojim djelima suvereno vlada? Kasniji Marulićevi životopisci navode da su mu učitelji osim Girolama Picentina bili Colla Firmiano i Tideo Acciarini te da je studirao pravo u Padovi, međutim o tome još uvijek nema čvrstih dokaza. Letimičnim uvidom u Marulićev opus autor ukazuje na književnu vrsnoću, upućenos tu klasičnu starinu, biblijsku i teološku utemeljenost te domoljubni osjećaj kojima je prožet. Posebno ističe da je Marulić čovjek vjernik i teolog, da su mu djela impregnirana duhovnošću koja se nadahnjivala kršćanskim humanizmom koji susrećemo i u drugih velikih mislilaca njegovih suvremenika. Litterae humanae, tj. klasični autori i litterae divinae, tj. Sv. pismo, oci i veliki srednjovjekovni teolozi, dva su izvora njihova nadahnuća. Osim toga, u Marulićevim su djelima zamjetna mnoga obilježja pokreta devotio moderna: kršćanski humanizam i uzvišena duhovnost koji se verificiraju u svakodnevnom životu na neki način objašnjavaju izuzetnu recepciju Marulićevih djela u svijetu koji se bio zasitio skolastičkom spekulacijom i s litterae humaniores drugih humanista. Njegovo katoličko pravovjerje, teološka dubina, njegova lirika i žar kojim nudi kršćanski sadržaj u klasičnoj književnoj formi doprinijeli su izvanrednoj popularnosti njegovih djela različitim tipovima čitatelja. Svojim djelima na pučkom — hrvatskom jeziku Marulić si je osigurao istaknuto mjesto u nacionalnoj kulturi, a djelima na latinskom tako reći u čitavom svijetu