U radu se raspravlja o validnosti dviju vladajućih paradigmi u objašnjavanju međunarodnih migracija 21. stoljeća: jedna zagovara eksplozivnost, a druga smirivanje migracijskih tokova. Obje zagovaraju njihovu nepredvidljivost, iako prva (Svjetska banka i UN) inzistira na dugoročnim predviđanjima međunarodnih migracija. Obje su paradigme neprimjerene za opis i objašnjavanje migracija; njima se ne mogu bez ostatka opisati i objasniti volumen, smjer, struktura i globalizacija prinudnih i neprinudnih migracija. U središte analize dolazi individualni neovisni migrant kao donositelj odluka. Autorica smatra da je nužan teorijski i konceptualno nov aparat promišljanja migracija, te pritom zagovara načelo »nove intuicije«, jednostavnosti i ekonomično...