Roma in the Population Censuses of 1921 and 1931 on the Territory of Croatia

Cilj autorova istraživanja u ovome radu bila je analiza demografske strukture romskoga stanovništva na području Hrvatske, Slavonije i Međimurja u razdoblju između dva svjetska rata. Autor je primijenio metode statističke analize podataka kojima je prikazao dobnu, spolnu, obrazovnu i vjersku strukturu romskog stanovništva u Hrvatskoj. Broj Roma na području Hrvatske u razdoblju između dva svjetska rata kretao se između 6000 i 15.000; pritom je veći dio Roma bio stalno naseljen, a tek njihov manji dio održavao je nomadski način života. Prema analiziranim podacima romsko stanovništvo bilo je najgušće naseljeno na prostoru istočne Slavonije i Podravine, dok su područja Dalmacije, Hrvatskoga primorja, Like i Krbave slabije naseljena tim manjinskim stanovništvom. Romsko stanovništvo većinom je živjelo na ruralnim područjima, a tek manji dio njih živio je u područjima gradova: Zagreba, Karlovca i Varaždina. Autor ističe ravnomjernu raspodjelu između muškog i ženskog dijela romske populacije, a pritom je njihova dobna struktura vrlo mlada. Većina romskog stanovništva prihvaćala je dominantnu vjeru stanovništva na području u kojem je živjela, a u skladu s time većina se romskog stanovništva izjasnila kao pripadnici rimokatoličke, a tek manjina kao pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti. Autor napominje kako je najveći dio Roma bio nepismen, a tek manji dio njih bio je potpuno ili djelomično pismen. Ističe kako se samo trećina Roma izjasnila kao pripadnici ciganske narodnosti, što upućuje na nisku razinu međusobne povezanosti i uznapredovali proces asimilacije. Na temelju analize popisa stanovništva 1921. i 1931. zaključuje kako se romsko stanovništvo kao mlado, nepismeno i međusobno nepovezano, nalazilo na marginama hrvatskoga društva, a upravo njihova društvena marginalnost bit će meta asimilacijske politike vlasti Nezavisne Države Hrvatske.The author’s aim in this paper is to analyse the demographic structure of the Roma population on the territory of Croatia, Slavonia and Međimurje in the period between the two world wars. Statistical analytic methods are applied that indicate the age, gender, educational and religious structure of the Roma population in Croatia. The number of Roma on the territory of Croatia in the period between the two world wars was somewhere between 6,000 and 15,000. Most of the Roma were permanently settled and only a small part continued to carry on a nomadic life style. According to the analysed data, the Roma population was concentrated mostly in the area of Eastern Slavonia and in Podravina, whereas Dalmatia, the Croatian littoral, Lika and Krbava had a lower proportion of Roma. The Roma population lived mostly in rural settlements; only a small part lived in urban areas: Zagreb, Karlovac and Varaždin. The author emphasises the equal proportions of males and females in the Roma population, as well as their very young age structure. The majority of the Roma population accepted the dominant religion of the population of the territory in which it settled, and thus most of the Roma declared themselves as members of the Roman Catholic Church, and only a small part as Eastern Orthodox Christians. The author notes that most Roma were illiterate, and that only a small part was totally or partially literate. He emphasises that only a third of the Roma declared themselves as members of the Roma ethnic group, which indicates a low level of mutual connections and the progress of the assimilation process. Based on the population censuses of 1921 and 1931, the author concludes that as a young, illiterate and mutually non-connected group, the Roma population found itself on the margins of Croatian society, and that precisely this marginality was to become a target of the assimilation policies implemented by the regime of the WWII Independent State of Croatia